Marketing
this is the life,when u wake up in the morning and your head feels twice the size
Ove zadnje dane neš često slušam Budi moja voda od Laufera..i to zbog par njih iz razreda koji je se ne mogu napjevat... a tako me podsječa na jedan užasno lud provod. Aa nije ni bilo tako davno,početak ove šk god,negdje u oktobru.
Vraća mi neke mutne slike,lijepe uspomene zabave i bezbrižnosti,s okusom potpune psihodelije, malo malinkonično ali definitivno sretno. Bilo je tako nedavno,a opet je sve bilo različito. Imala sam manje problema,a ubijala sam se zbog njih ful više.
S ljudima sam bila drugačija,i sa sobom. Te sam se noči tako naplesala,tako sam živjela, tako uživala. Ne znam dal bi sad takvo nešto mogla.
Samo se nadam da jednog dana neču zaboraviti sve ono što sam bila tijekom ovih godina,jer sam bila dosta toga. Sada sam sretna osoba,ali ako zbog ičeg,onda zbog flegmatičnosti. Nekad se osječam hladna ko santa leda, ali trudim se to ne pokazivati. Tako mi je u biti dobro to,jer sam sada svjesna da ljubav ne postoji i jebem osječaje u šupak.
Nedavno kad bi se npr posvađala s tatom,otišla bi u sobu,cvilila satima, izrezala ruke i zaspala...sad,brojim do 10,nabacim osmjeh,i idem dalje. Ni tužna ni sretna. Potpuno ravnodušna. Za sve,više manje. Čak i za ono za što sam mislila da je ljubav. Nema više u meni. Vrijeme mi je dušu istrošilo,a rane srce slomilo. Ostaju samo slatko-gorka sječanja i pogled u sutra. Pokušavajući uživati u svakom uzdahu,svakom jutru, svakoj zvijezdi.čudna je to kombinacija. Zato me nitko ne može shvatiti,makar to i ne želim. Dobro mi je biti sama i dobro mi je uživati vani povremeno,a alkoholom,iako se moram pohvalit da sam ful smanjila XD i dobro mi je nači se negdje,s nekim,povremeno,beznačajno...ležati,zagrljeni,u hladnoj prostoriji. Ili ležati,na betonu, plaži, šljinku..odvojit emocije od čiste zabave. Uopće ne želim razmišljati što če biti sutra,ili za 2 god. Za sada sam tu gdje jesam.ja. bez ičega. Bez ikoga.
Mora se sve to odražavat i na školu...bmk...imam planine,tone za učit, a niš ne radim. Nek je ša je.nek je samo da se prođe. I te konflikte,sukobe interesa i lažna prijateljstva puštam za neko drugo vrijeme. Prepuštam se toku života,nabujaloj rijeci. I ne razmišljam previše,ne analiziram toliko. Ne fokusiram svoju zanimaciju,jer je više ni nemam. A pitam se samo koliko ču izdržati u ovakvom vegetativnom stanju. Nadam se dugo.
«A srce nek plače za njim,samo da mene pusti u quratz»
....osim Laufera, ovih dana slušam: the Levellers- What a beautiful day, Imogen Heap- Speeding cars,
Amy Mc Donald-This is the life, Metallica i neka tehnjava-dance...
PEACEEEEEE 
Post je objavljen 25.02.2008. u 22:28 sati.