Gospodine, pokloni mi milost kajanja i pokore,
pokloni mi skrušeno srce i ponizan duh,
prosvijetli moje oči,
da vidim brvno u svom oku
i da spoznam istinu o svojim grijesima
protiv Boga i ljudi,
tada će me Bog uslišati i otvoriti moje oči,
da uvidim ponor svojih grijeha
i da bolno spoznam
što sam učinio Bogu i ljudima.
Tada ću umjesto, da plačem nad onim,
što su drugi učinili meni, plakati nad onim
što sam ja učinio drugima.
Bit će tako, jer ću tada sve vidjeti u svjetlu istine,
a ne više u sumraku Neprijatelja,
koji mi je grijehe drugih stavljao pred moje oči
kao ogromne, a moje vlastite prikrivao,
tako da ih ne doznam ili ne uviđam njihovu veličinu.
Bože, učini sa mnom što god želiš,
pokloni mi skrušeno srce puno kajanja,
neka kajanje i pokora postanu u meni djelotvorni.
Duše Sveti, molim te
ponajviše za kajanje i pokoru,
za tu najveću milost.
Ah, učini da moje srce lije suze
zbog velikog mnoštva mojih grijeha,
i da se bacim u prah na koljenima.
Duše Sveti, molim te,
da otvoriš moje okorjelo srce,
kako bi započelo oplakivati,
glasno oplakivati svoje grijehe,
da mi govoriš o Isusovim mukama,
koji je oduzeo moje grijehe.
Duše Sveti, molim te,
koji meni grešniku osiguravaš opstanak,
zastupaj me svojim uzdasima.
Ti vidiš, moje je srce kao kamen,
ah, daj mi da sada zaplače,
očekujući svoje grijehe.
Duše kajanja, molim te,
daj mi srce, koje je posve novo,
ponizno, meko, skrušeno,
koje leži pred nogama Bogu i ljudima,
jer ga pritišću preteški grijesi,
koji su srce slomili.
Ti ćeš to učiniti, jer si to obećao,
ponajprije Duha kajanja,
Isuse Spasitelju grešnika,
učini me malenim,
da bih mogao biti pomilovan
i ljubljen od tvog srca.
Post je objavljen 25.02.2008. u 21:49 sati.