Postala sam aktrisa s tisuću maski i više nisam sigurna u čijoj drami glumim. Kao da smisla nema niti unca. I kao da je jedini začin postala žuč. Možda bi bilo najbolje da se ugledam u neku Armidu. Možda učini moje srce boljim mjestom za život. Moram se boriti za svaki novi dah. Zar neću nikada naučiti? Kao da je agonija pobjegla, ali je na njenom mjestu ostala velika praznina. Znam da je još uvijek ovdje. Vreba iz zasjede. Pitam se kako je pronašla put do mene...Ne znam kako ali želim se probuditi.
Mali biseri načinjeni od vatre polako tope ledeni štit koji čuva moj mali svijet. Nadam se da će ostati skriven.
Tako je teško reći da je prekasno, nešto imaš i samo nestane. Hoće li opet kišiti? Možda čak i iz mojih vena. I sve što sam davala i što još uvijek dajem, jeli vrijedno toga?
Ponavljam si neke rime sve dok mi ne bude zlo od njih. Hajde dotakni moje srce, hladno je zar ne? U snove mi ne moraš zavirivati, nema ih više. Rane su dovoljno duboke da živim od njih.
Emptiness is loneliness,
and loneliness is cleanliness
And cleanliness is godliness,
and god is empty just like me
Post je objavljen 25.02.2008. u 20:47 sati.