Hodala si jučer onom stazom.
Ma znaš onom,
tvojim stopama toliko puta nagaženom.
Hodala si i nisi se osvrtala unatrag.
Gledala si naprijed.
Daleko naprijed.
Na trenutak se čak činilo predaleko.
Ptice koje su cvrkutale,
ti nisi čula.
Potok koji je kraj tebe žuborio,
ti nisi čula.
Proljeće stiže,
ti ga nisi osjetila.
Ti gledaš naprijed.
Daleko naprijed.
Što te čeka?
Ne želiš znati.
Želiš sklopiti oči i usnuti.
Možda čak želiš vratiti neke trenutke.
Trenutke davno izgubljene.
Još uvijek koračaš.
Ništa ne osjećaš.
Gledaš naprijed.
Daleko naprijed.
Što u biti želiš?
Ne znaš to ni sama.
Vratiti prošlost?
Požuriti u budućnost?
Ne.
Ne znaš to ni sama.
Ti koračaš.
I gledaš naprijed.
Daleko naprijed.
Post je objavljen 25.02.2008. u 20:30 sati.