Slobodno vrijeme djece i mladih
Prema zaključcima 4. svjetskog foruma mladih Ujedinjenih naroda (2001) svi mladi ljudi
trebaju imati pravo i mogućnost sudjelovati u socijalnim, kulturnim i sportskim aktivnostima bez
obzira na spol, rasu, religiju, socioekonomski status ili mjesto gdje žive. Slobodno vrijeme trebalo
bi omogućiti različite vidove zadovoljavanja potreba kroz individualni ili timski rad. Sami mladi,
k tome, od slobodnog vremena očekuju da im osigura zabavu, druženje, učenje novih vještina te
priliku da budu aktivni u životu svoje lokalne zajednice. Aktivnosti i prostor slobodnog vremena
tako postaju važno sredstvo za osnaživanje mladih kao i sfera realizacije interesa svakog pojedinca
ili grupe.
Ilišin (2002) promatra interese kao fenomen usko povezan s načinom korištenja slobodnog
vremena. Pantić (prema Ilišin, 2002) navodi kako su interesi jedan oblik vrijednosti, uglavnom
terminalnih, za koje je karakteristična zaokupljenost svijesti omiljenim sadržajima i/ili bavljenje
određenim aktivnostima. Isti autor navodi osnovne značajke interesa: interesi su jedno od distinktivnih
ljudskih obilježja, oni su univerzalni (svi ljudi pokazuju neke interese), govore o zrelosti i
kapacitetima neke osobe, predstavljaju stalne, svjesne i stabilne pokretače te se može tvrditi da su
jedna od najstabilnijih ljudskih dispozicija.
Interesi imaju veliku ulogu u oblikovanju identiteta i u samoaktualizaciji pojedinca, te su
jedan od čimbenika kohezije malih i neformalnih grupa, kao što su vršnjačke grupe koje prepoznajemo
kao bitan čimbenik socijalizacije.
Rot (1983) definira vršnjačku grupu kao posebnu malu grupu u kojoj su članovi, kao i u
obiteljskoj grupi, međusobno emocionalno povezani. Najvažnijim vršnjačkim grupama smatra
adolescentne (12 do 18 godina) vršnjačke grupe u kojima dominiraju osjećaj simpatije u međusobnim
odnosima članova te zajednička iskustva na temelju zajedničkih aktivnosti. Te se aktivnosti
uglavnom ubrajaju u sferu slobodnog vremena.
Rot navodi sljedeće karakteristike vršnjačkih adolescentnih grupa:
1. postojanje zajedničkih aktivnosti koje se ponajprije odnose na način korištenja slobodnog
vremena (pojavljuju se i određene vrste adolescentnih potkultura), ali i razgovor o tome što autor
naziva tekućim društvenim problemima, a može se nazvati i temama aktualnim za mlade poput
odnosa sa odraslima, odnosa među spolovima, odnosa prema društvenim normama i dr.
2. adolescentna grupa kao mjesto odnosno prostor za zadovoljenje određenih potreba i želja
(potreba za pripadanjem, druženjem, kontaktom sa suprotnim spolom, udruživanjem). Jedna od
važnijih je težnja za samostalnošću.
3. adolescentne grupe se formiraju na temelju uzajamne privlačnosti članova, te su uspostavljene
veze vrlo čvrste.
4. ne postoji formalizirana hijerarhija vodstva i moći; postoji više pojedinaca od kojih svaki
ima veći udio u nekoj aktivnosti. Karakteristično je stvaranje podgrupa.
5. očito konformiranje s normama grupe uz istodoban rigidni antikonformizam u odnosu na
norme odraslih.
Govoreći o vršnjačkim grupama, Ropuš-Pavel (1999) navodi da u adolescenciji vršnjaci postaju
pojedincu mnogo važnijima od obitelji te se u krugu vršnjaka počinju zadovoljavati potrebe
koje su se prije zadovoljavale u obitelji. U vršnjačkoj grupi mladi nalaze potrebnu potporu za svoje
interese, motive, stajališta te pogled na život.
Holt spominje (1998) slobodno vrijeme kao prostor za “authentic selves” – autentično ja. U
svom istraživanju, na temelju intervjuiranja 19 mladih navodi kako mladi iznose da je slobodno
vrijeme, osobito ono provedeno s prijateljima i na mjestima poput kafića ili kod kuće, prostor gdje
mogu biti doista ono što jesu – real self.
Tako slobodno vrijeme postaje prostorom gdje ne postoje barijere postavljenje u radnom,
obrazovnom ili obiteljskom okruženju te prostor gdje se mladi mogu opustiti i izraziti svoj pravi
identitet.
Irby i Tolman (2002) o slobodnom vremenu govore kao o prilici za samoizražavanje, relaksaciju,
vježbanje samokontrole te razvoj i učenje u drukčijim uvjetima – manje kritizerskim nego
u školskom okruženju. Pozitivni učinci aktivnosti slobodnog vremena na djecu i mlade prema
njima su:
• Socioemocionalni razvoj i angažman – uključujući i održavanje prijateljstava te angažman
u zabavi i druženju kao i sposobnost da se nosimo sa različitim situacijama;
• Profesionalni razvoj/orijentacija i angažman – vještine nužne za zapošljavanje, razumijevanje
profesionalne karijere i načina ostvarivanja iste;
• Fizički razvoj i angažman – biološka maturacija i zdravlje;
• Kognitivni razvoj i angažman – kritičko mišljenje, kreativnost, rješavanje problema;
• Civilni razvoj i angažman – vlastiti utjecaj na socijalnu okolinu te odgovornost prema drugima
uz priliku da se zajednički radi na postizanju nekog cilja.
Isti autori također napominju da je slobodno vrijeme ujedno i prostor za očitovanje problematičnog
ponašanja mladih (pušenje, pijenje, delinkvencija, nasilje, lutanje, rizična seksualna
ponašanja do pretjeranog gledanja televizije).
U kategoriji “značaj društva i druženja” Ropuš-Pavel (1999) navodi kako maloljetnice iz odgojnog
doma opisuju druženje u prošlosti kao druženje povezano s alkoholom, drogom, nabavkom
droge, slušanjem glazbe, zabavom, igrom, sportskim aktivnostima, kaznenim djelima.
Nužno je, dakle, u svakoj raspravi i/ili pokušaju unapređivanja slobodnog vremena mladih
voditi računa o svim njegovim socijalizacijskim efektima i čimbenicima.
Vežući pojam slobodnog vremena uz pojam rada (Ilišin, 2002) izdvajaju se dva načina gledanja
na slobodno vrijeme: slobodno vrijeme kao ostatak vremena nakon društveno obaveznog rada,
koji obuhvaća različite društvene i obiteljske aktivnosti, dodatni rad te neobvezujuće aktivnosti i
slobodno vrijeme kao vrijeme u kojem se upražnjavaju aktivnosti odabrane isključivo slobodnom
voljom – tzv. dokolica (leisure time). Dokolica ima tri osnovne funkcije: odmor, zabavu i razonodu
te razvoj ličnosti.
Kad govorimo o djeci i mladima, imajući na umu već naznačen intenzivan razvojni i socijalizacijski
moment toga životnog razdoblja, funkcija razvoja ličnosti je od iznimnog značenja. Stoga
se nikako ne smije ignorirati uloga slobodnog vremena ili umanjivati njegov značaj.
Nerijetko je, ipak, prisutna okolnost da se aktivnosti slobodnog vremena u društvu i zajednici
smatraju fakultativnim – zgodnim, ali ne i nužnim, prisutnim, ali ne i važnim (Irby i Tolman,
2002). Aktivnosti slobodnog vremena često postaju sredstvima i metodama kažnjavanja i
uskrate mladim ljudima: primjerice pogoršanje uspjeha u školi rezultira uskraćivanjem slobodnog
vremena. Isti trend vidljiv je, kako autori navode, i u situacijama kad dolazi do smanjenja
novčanih sredstava u lokalnim zajednicama – sportski i kulturni programi se najprije prestaju
financirati.
Osim navedenoga, neke od aktivnosti slobodnog vremena jednostavno su samo nastavak
školskih i obiteljskih obveza.
Stoga, Irby i Tolman (2002) definirajući slobodno vrijeme, naglašavaju da su to oni sati u
danu kad mladi nisu formalno angažirani u školskim, kućanskim ili radnim aktivnostima. Kao
aktivnosti slobodnog vremena navode se one koje mladi slobodno izabiru te se smatraju njihovim
diskrecijskim pravom.
Izbor sadržaja dokolice uvjetovan je subjektivnim i objektivnim čimbenicima (Ilišin, 2002).
Subjektivni čimbenici su npr. društveni položaj, obrazovanje, navike, sposobnosti, dok se objektivni
čimbenici odnose na socijalnu okolinu: njezino kulturno nasljeđe, ponudu i dostupnost određenih
sadržaja.
U istraživanju u Danskoj (Mehlbye i Jensen, 2003) pokazalo se da je jedna od glavnih aktivnosti
slobodnog vremena bavljenje sportom. Govoreći o svojim interesima i željama u sferi provođenja
slobodnog vremena, dio djece i mladih ističe da su određene aktivnosti i interesi uvjetovani
i ograničeni njihovom cijenom. S tim u vezi i Lucaciu (2002) navodi kako aktivnosti slobodnog
vremena uglavnom ovise o ekonomskoj i društvenoj realnosti određenih zemalja. Aktivnosti, sadržaji
i programi slobodnog vremena trebali bi težiti kako razvoju samog pojedinca tako i razvoju
lokalne zajednice i društva općenito.
Leisure/dokolica je, ponavljamo, ključni kontekst za edukaciju i učenje, zdravlje mladih ljudi
te jedan od važnih prostora za njihovu participaciju.
Larson i Verma (prema Irby i Tolman, 2002) su proveli istraživanje o slobodnom vremenu
mladih diljem svijeta (kroskulturalno). Izdvajaju se tri glavna pitanja: Koliko slobodnog vremena,
što se radi (aktivnosti) u slobodno vrijeme i s kime ga se provodi?
Koliko vremena: Larson i Velma navode razliku između neindustrijskih i postindustrijskih
nacija. Tako se, na primjer, u Keniji 10% tzv. budnog vremena djece i mladih može shvatiti kao
slobodno vrijeme, dok je u SAD-u taj udio otprilike 50%. Također, u neindustrijskim nacijama,
dječaci imaju znatno više slobodnog vremena od djevojčica koje su zadužene za više kućanskih
obaveza.
Aktivnosti slobodnog vremena: u postindustrijskim društvima kao značajni faktor provođenja
slobodnog vremena spominje se media use (gledanje tv, slušanje glazbe). Također mladi iz
ovih društava slobodno vrijeme značajnije više provode u aktivnim i strukturiranim aktivnostima
(poput sporta, umjetnosti itd.). U terminima nestrukturiranog provođenja slobodnog vremena što
je u dječjoj dobi period igre, u neindustrijskim društvima se u adolescenciji taj period odnosi
uglavnom na rad a u europskom i američkom društvu taj dio vremena otpada na razgovor (često
više od dva sata dnevno). Vrijeme provedeno u tome da se “ne radi ništa” (čekanje, razmišljanje,
“hanging out”) uglavnom se odnosi na mlade iz postindustrijskih društava.
S kime se provodi slobodno vrijeme: U neindustrijskim društvima većina slobodnog vremena
se provodi unutar obitelji i kuće, s time da dječaci češće slobodno vrijeme provode s vršnjacima. U
postindustrijskim društvima mladi slobodno vrijeme uglavnom provode s vršnjacima.
Govoreći o kategoriji “vrijednosti druženja”, Ropuš-Pavel (1999) spominje sljedeće pojmove
dobivene kvalitativnom analizom intervjua sa maloljetnicama u Odgojnom zavodu: zabava, povjerenje,
razgovor, razumijevanje, pomoć, humor, mirenje te ostalo (trošenje novaca, ne raditi ništa/
trošenje vremena).
Pod pojmom zabava u istom istraživanju navode se sljedeće aktivnosti i interesi: sport, rekreacija,
likovni, glazbeni, dramski, plesni, filmski, literarni, kolekcionarski i drugi interesi.
U Velikoj Britaniji na području Gatesheada, Tynea i Weara provedeno je dvogodišnje istraživanje
(Hayes, 2002) na uzorku od djece/mladih u dobi od 11 do 14 godina sa svrhom boljeg
razumijevanja životnog stila mladih ljudi te dobi iz njihove perspektive. Ukupan uzorak činilo je
2 000 mladih, a dodatno su rađeni dubinski intervjui s 37 mladih koji su vodili dnevnik o tome što
im se događa u slobodno vrijeme. Jedan od ciljeva bio je i vidjeti koliko su mladi izloženi rizicima
i povredama u slobodno vrijeme. Zanimljivima su nam se učinili sljedeći rezultati:
• Najpopularnija mjesta za provođenje slobodnog vremena su kuće/stanovi prijatelja, potom
ulice, kafići, parkovi te trgovački centri.
• Rijetko se provodi slobodno vrijeme u i sa obitelji.
• Mali broj ispitanika provodi slobodno vrijeme u organiziranim aktivnostima izvan škole
poput izviđača.
• 40% ispitanika navodi da provodi slobodno vrijeme na opasnim mjestima.
• Polovina ispitanika navodi da je participirala u rizičnim aktivnostima pri izlasku s vršnjacima.
• Više od polovine ispitanika je izjavilo da redovito konzumira alkohol te se čini da su mnogi
roditelji tolerantni prema takvom ponašanju.
• Glavna aktivnost slobodnog vremena za te mlade ljude je gledanje televizijskog programa,
nakon čega slijedi slušanje glazbe te druženje s vršnjacima.
• Pisanje zadaće, rad na računalu te gledanje videa su također vrlo uobičajene aktivnosti.
• Sportske aktivnosti manje su zastupljene i to uglavnom nogomet i vožnja biciklom za dječake
i hodanje i plivanje za djevojke.
Drugo britansko istraživanje (2004) o aktivnostima slobodnog vremena mladih iznad 16
godina u Bath and East Somerset regiji došlo je do sljedećih naputaka:
• Potrebno je ponuditi aktivnosti koje su cijenom dostupne mladima (zabava, igra i dokolica)
• Kreirati mjesta za druženje (formalnih i neformalnih)
• Pokretanje projektnih aktivnosti (npr. Cyber Cafe)
• Omogućavanje prilika za kreativne aktivnosti i upoznavanje sebe
• Omogućiti pristup glazbi
Petrova (2001) je provela istraživanje u Rusiji na dvjema grupama ispitanika: prvu grupu
činili su oni koji imaju djecu, unuke, rođake tinejdžere, a drugu grupu su činili oni koji nemaju
tinejdžere u užoj ili široj obitelji. Objema grupama postavljeno je isto pitanje: Što mislite o slobodnom
vremenu mladih? Što mislite da oni čine u slobodno vrijeme?
Prva grupa ispitanika navela je da tinejdžeri većinu slobodnog vremena provode kod kuće
pomažući i brinući o svojoj mlađoj braći/sestrama, radeći na računalu, gledajući televiziju, slušajući
glazbu, a manje vremena provode na ulici s prijateljima.
Samo 5% ispitanika iz prve grupe navelo je da tinejdžeri ne rade ništa ili slobodno vrijeme
provode u antisocijalnim ponašanjima poput pijenja alkohola, uzimanja droga i sl.
Ispitanici iz druge grupe, koji nemaju tinejdžere u svojoj obitelji izrazili su posve drukčije
gledište: njih 29% smatra da današnja mladež provodi slobodno vrijeme na način da “piju pivo,
lutaju ulicama, ne čine ništa dobro”.
Gledište samih mladih o načinu provođenja slobodnog vremena i životnog stila iznosi se u
jednom škotskom istraživanju iz 1989. (Hendry, Schucksmith i Love): mladi se od strane odraslih,
uglavnom percipiraju kao lijeni, oni koji ne mare ni za koga osim za sebe i ne žele raditi dok je
stajalište samih mladih da im društvo ne nudi puno sadržaja i prilika u kojima bi mogli pokazati
svoje potencijale. Mladi su posebno isticali problem pronalaska mjesta za druženje na kojima se
ne poslužuje alkohol.
Pitanjem slobodnog vremena mladih u našoj zemlji bavilo se u sklopu istraživanja vrijednosnih
sustava i oblika ponašanja mladih u okviru tranzicijske Hrvatske: Mladi uoči trećeg milenija.
Istraživanje je provedeno na 1700 ispitanika na području cijele Hrvatske.
Tako Ilišin (2002), na populaciji mladih Hrvatske, faktorskom analizom izdvaja sljedeće
faktore/orijentacije vezano uz interese: spoznajnu interesnu orijentaciju gdje je zajednička komponenta
intelektualni angažman mladih, socijabilnu interesnu orijentaciju usmjerenu na socijabilnost
i određeni hedonizam, tradicionalističku interesnu orijentaciju te kompeticijsku interesnu
orijentaciju s naglaskom na elementima kao što su snaga, vještina, natjecanje i obučenost.
Promatrajući rezultate, autorica zaključuje da su mladi Hrvatske nehomogeni u socijabilnoj,
tradicionalističkoj te kompeticijskoj orijentaciji, a homogeni u spoznajnoj orijentaciji. Rezultati
pokazuju da su najutjecajniji socijalizacijski čimbenici utjecaj osobnog obrazovanja, socioobrazovnog
podrijetla te uže i šire društvene sredine. Razlike su također pronađene u odnosu na izrazito
ruralne (istok Hrvatske) i izrazito urbane regije (grad Zagreb, Istra i Primorje) i to u aktivnostima
svakodnevice (Ilišin, 2002).
Uspoređujući dobivene rezultate s rezultatima sličnog istraživanja iz 1986. Ilišin (2002) navodi
kako mladi u današnje vrijeme u većoj mjeri odlaze na tulume, izlaze u kafiće ili ljenčare, a
manje posjećuju kina, umjetničke izložbe, sportske priredbe, kazališne predstave, slušaju narodnu
glazbu, odlaze u šetnje i na izlete te manje sudjeluju u igrama na sreću. Slušanje rock i klasične
glazbe kao i posjećivanje diskoklubova ostalo je zastupljeno u jednakoj mjeri.
Više od polovine mladih često prakticira one aktivnosti koje su povezane s druženjem, zabavom
i razonodom, što možemo povezati s činjenicom da je slobodno vrijeme prije svega prilika za
razonodu, opuštanje i rekreaciju.
Faktorskom analizom izdvojeno je sedam obrazaca: elitni kulturni obrazac, urbani kulturni
obrazac, zaokupljenost društvenim radom, zaokupljenost sportom, zaokupljenost medijima, ruralni
kulturni obrazac, zaokupljenost glazbom.
S obzirom na količinu slobodnog vremena dvije trećine mladih iz uzorka raspolaže s više od
tri sata slobodnog vremena dnevno dok desetina navodi kako uopće nema slobodnog vremena.
Rezultati također pokazuju da je od korištenja psihoaktivnih supstanci u slobodno vrijeme
najraširenije korištenje duhana i alkohola te lakih droga i različitih psihofarmatika.
U zaključnim razmatranjima svog istraživanja Ilišin (2002) kaže da se o današnjoj mladeži
može govoriti kao o prilično pasiviziranoj te osiromašenoj generaciji što povezuje sa općim padom
životnog standarda u Hrvatskoj.
Napominje kako je hrvatska mladež primarno zainteresirana za fenomene iz područja privatnosti
(prijateljstva, zabava, razonoda i dr.) te da je najrašireniji urbani kulturni obrazac: izlasci u
kafiće, diskoklubove, druženja, tulumi, ljenčarenje te odlasci na koncerte.
Povezujući faktore interesne orijentacije i kulturne obrasce, Ilišin (2002) zaključuje da mlade
u Hrvatskoj možemo načelno podijeliti na tzv. socijalno kompetentniju mladež (socijabilna orijentacija
i elitni i urbani obrazac) koju čine mladi višega socijalnog podrijetla te boljeg obrazovanja
koji su socijalizirani u urbanim sredinama te na drugoj strani mladi nižega socijalnog podrijetla
koji su se školovali za radnička ili obrtnička zanimanja te su vezani uz ruralnu sredinu (tradicionalistička
interesna orijentacija i ruralni obrazac).
Post je objavljen 27.02.2008. u 07:00 sati.