Kada sam pripremao prošli post kopao sam netom u potrazi za slikovnim materijalima. Kako to obično ide, klik po klik, došao sam do stranica koje su jednom riječju bile stravične. Kako tema prošlog posta nije bila poticanje mržnje već potvrda one stare izreke: „Tko visoko leti nisko pada“ jasno da takve slike nisam objavio.
No pitanje je danima ostalo u glavi: Da li smo životinje?
U ime kojega Isusa sa dva ili tri prsta, u ime kojega Proroka, u ime koje vjere i religije, u ime koje politike i posizanja za tuđim čovjek može pasti toliko nisko da čini ovakve zločine?
lijevo Djevojčica poslije molotova koktela
desno Poslije niza operacija
Ponosimo se time da nas od životinja razlikuje moć razmišljanja. No kao da smo uz taj naš um dobili i kaznu. Dok životinje ubijaju zbog čistog nagona za preživljavanjem, zbog hrane, obrane teritirija, borbe za sexualnu prevlast, čovjek ubija zbog zadovoljstva, mržnje, strasti, osvajanja. Ubija u ime vjere, politike, ljubomore, želje da svojim ubistvima postane slavan. Ubija da bi pokazao svoju snagu i nadmoć.Teško je i pobrojati koji sve razlozi navedu čovjeka da se pretvori u ubojicu najgore, najstravičnije vrste.
Za kraj odgovor na pitanje iz naslova posta.
Nismo životinje. Mislim da bi se životinje sramile kada bi ih uspoređivali LJUDIMA.
Na blogu Drage možete čitati Podvojena ličnost a na zajedničkom Zajedno do orgazma
Naši češki blogovi Euridika i Moře lásky Ipak je ljepše širiti ljubav i prijateljstvo nego tražiti tuđu krv.
Slike su bile previše ružne i zbog toga sam sve uklonio. No pitanje iz naslova posta ipak ostaje: Šta tjera čovjeka da čini najružnije zločine?
Post je objavljen 25.02.2008. u 15:23 sati.