Život je prilično prazan kada nema nikog oko tebe. Kada si sam, kada nemaš nikog kome možeš reći sve ono što te tišti, što te muči. I to ne mora biti momak ili cura... to ne mora biti muž ili žena. Ponekad su to ljudi koji znaju biti i važniji. Daleko od toga da podcjenjujem važnost supruga, supruge, dečka ili cure, ali shvatio sam neke stvari.
Ako se zapitamo zbog čega idemo u neku vezu. Zbog zabave? Zbog braka? Zbog straha od samoće? Zbog ljubavi? Možda zbog svega toga. Ipak, često ulazimo u veze s ljudima koje uopće ne poznamo. I ti ljudi se pokažu dobri, loši, onakvi kakve smo ih očekivali, onakve kakvima smo se nadali. Ponekad ti ljudi budu sve što smo htjeli... I razvije se ljubav i to bude super. Ponekad oni ne ispadnu baš kako smo se nadali, onda idemo dalje, tražimo neke druge... ljude koji nam odgovaraju. I ponekad ni samni neznamo što tražimo, nemamo pojma što želimo, što nam je potrebno. Ponekad se zadovoljimo onim što imamo, ponekad tražimo dalje. I to je sve super, životno iskustvo... ništa loše.
Ipak postoje ljudi koji su uvijek uz nas. Oni koje gledamo na totalno drukčiji način od ovih "ljubavi" koje se dogode ili ne. Postoje lljudi koje i ne baš toliko svijesno volimo. Postoje ljudi s kojima se družimo jer su nam "legli" i jer nam odgovaraju. Ti ljudi su uvijek uz nas i kada ovi, muževi, žene, ljubavi odu. Ti ljudi zaslužuju puno veću pozornost nego što je dobivaju. S njima smo na nekoj razini koja je prilično.... ravnopravna. Ti ljudi su naši prijatelji. I kad ulaziš i izlaziš iz veza... ti ljudi su uvijek tu i uvijek su na tvojoj strani.
I ta ljubav sa prijateljima je puno bolja, sigurnija od "one" druge ljubavi. S njima je zabava na totalno drugi način... bez one zaljubljenosti koja nestane... bez one gorčine i zasićenosti koja nastane u braku... u dugoj vezi. Bez svađa. I oni se ne ljute kada ih ne vidiš nekoliko dana.... i oni će ti pomoći kad ih god nazoveš... i to je lijepo.
... Kada ti partner u braku bude najbolji prijatelj... to postane pozitivna stvar... jer poslije ti samo to prijateljstvo i ostane. Nećeš sa pedeset godina vidit leptiriće. Svijet će možda malo drugačije izgledati... a ti ćeš bit sretniji ili ogorčeniji.
I lijepo je kada nisi sam... kada si imaš nasloniti na nečije rame... kada imaš koga nazvat... uvijek... lijepo je.
Post je objavljen 25.02.2008. u 14:48 sati.