Marketing
sanjala sam da sam se lj-ubila
prije toga vozila biciklom po gradu. srela kinesko dijete koje je ciktalo na hrvatskom: tako me baka učila. vrlo devendra banhart moment. onda sam bila u toj kući, na krevetu, s osobom, ali uskoro nam se u krevet zabio patuljak, tijela plosnata, bez kose s glavom prozirnom na kojoj je dubio jer glava je imala udubljenja stvorena za dubljenje i smijuckao se koketno pa smo se svi zajedno smijali i nisam mislila o političkoj korektnosti kao smijem li se smijati patuljku ali ovo nije tipični patuljak nego patuljak iz snova i on želi da se smijemo pa je valjda ok. a nekad je prava lakrdija driblat se jezicima, bit će da ga je to izazvalo.
poslije sam ušla u kupaonicu i ja sam svoju osobu vidjela kako poput voštane figure pluta u bistroj vodi u kadi, a takvo lice ima i na fotografiji, znate atmosferu nick cave + kylie minogue pored rijeke ona bijela-mrtva-raspjevana, panično sam izvukla tijelo koje je oživjelo što radiš zar ne vidiš da meditiram. uto je voda zapljusnula o pločice i naplavila kupaonicu pa smo odlučili zajedno umrijeti jer je bilo neminovno i jer što se još može napraviti u snu pa čekasmo još nekog jer utroje se činilo manje usamljeno od udvoje. ušao je jedan muškarac u odijelu i radnim rukavicama, nije znao što treba raditi, probudila sam se.
ravnodušnost nas štiti od života. moravia mislim.
osvrt:
- sigurnija sam kako napisati kylie minogue
nego friedrich wilhelm nietzsche
recimo.
- imam susjeda koji uvjerena sam čini loše stvari demonima u svojoj glavi jer mi jučer nije kurtoazno uzvratio dobro večer, samo me ponizio mučaljivošću svog ispaćenog lica. a možda ne čuje. a možda sam, jedan perolaki možda da nisam rekla baš ništa.
Post je objavljen 25.02.2008. u 08:47 sati.