Marketing
....welcome to someones life...
Dan kao i svaki drugi,no ipak nešto je drugačije...Neopisiva potreba za čokoladom...ne to je isto...Hiperaktivnost i živci nategnuti ko žice na gitari?Ne to je isto...Gledanje crtića i ispijanje stvarno velikih gutljaja nezašećerene kave?Ne čak je i to isto...Neću duljit,neki dan nam je došao striček pms na vrata pa smo čudniji nego obično...A pokucala je i depra pa sam je gotoljubivo pustila u svoju glavu...I što ja drugo znam raditi nego pisati post!?Nemojte na to odgovoriti...Na musicplayeru se vrti pjesma Welcome to my life...Sada se samo želim zaključati u svoju sobu,pojačati glazbu tako snažno da me nitko ne čuje kako vrištim...Osjećam se kao da je sve oko mene jedna nepopunjena slagalica,ja se kao dio nigdije ne uklapam,i kada padnem svi me samo pregaze jer zato što se ne uklapam nisam važna...I onda zatvorim oči i želim padati,sve oko mene je crno,a ljudi se od mene udaljavaju...Znam da me nitko ne želi povući,jer ja nisam dio toga...jer nisam ono što oni žele da budem...Jednom mi je netko rekao da sam stvorena za velike stvari,poručujem toj osobi da volim te laži, i tu istu osobu...Volim svijet,volim život...ali ne mogu ni život ni svijet natjerati da voli mene...Želim biti dio društva...da i ja mogu bar u nečemu biti bitna...Da bar i meni netko pruži priliku,da mi netko pruži ruku i povuče me...ne nitko ne zna kako je to biti ja...Kako je kada očekuju,ali te gaze dok se boriš ispuniti ta j***** očekivanja!!!Proglašena sam promašajem,a oni žele da se još uvijek borim,da ispunim ta njihova očekivanja,ali ne vide da na podu krvarim...jer smatraju da nisam vrijedna njihovih pogleda...Pa dobrodošli u ovaj nečiji život...
Idem u mercator,da si kupim neki plastičan osmjeh...
do tada:
poseban Pozz svim Novačanima,Brezi,Ini,Martini,jednoj lažljivoj osobi i onima koji se s vremena na vrijeme sjete da ja još uvijek dišem...
Post je objavljen 25.02.2008. u 07:56 sati.