***nije mi žao što je gotovo , žao mi je što je počelo... jer sam znala da svemu treba doći kraj... ali nisam mislila da će biti teško bez tebe, i da ću osjećat ovako veliku prazninu u srcu... žao mi je što ti nisam rekla da te volim onda kad sam trebala...i što ti nisam nikad znala pokazat koliko mi značišti, to što te iman kraj sebe... žao mi je što sam slušala druge.. nadam se da ćeš jednom shvatit zašto sam sve to radila.. zato jer sam te previše voljela.. i bojala sam se vezati uz tebe, jer sve koje volim, brzo ih izgubim.. nisam te htjela tako puno voljeti... jer sam znala da će mi poslje biti teško.. i sad mi je teško... ne znam želim li zaboravit sve one dane provedene sa tobom, ili ih se želim zauvjek sjećat.. ne znam da li želim sve opet, ponovo... ili da se sve nikad nije ni dogodilo..ne znam....***

Možete mi reći da nisam jedina
i da ih ima na tisuće
ali kad si ostavljen, slomljenog srca
ne postoji ništa drugo oko tebe.
samo ti i suze koje si ostavio na putu kojem hodas.
Hvala svima koji su mi povrijedili osjećaje.Bez njih ne bi
znala da ih uopće imam.Hvala onima koji su mislili da neću
uspjeti.Zbog njih ne bi ni pokušavala........

BEZ TEBE
bio sam korak od dna a ti si ruku pružila
bio san na kiši sam ti vrata si otvorila
bila si nekako sva za mene nestvarna
bila si žena što zna da ljubav da....
bez tebe nestat će sunca
druge ću prositi za malo ljubavi
bez tebe jedina moja za kog ću živjeti
za koga umrijeti...bez tebe..
bilo je noći bez sna a ti bi me uspavala
moj svaki znala si grijeh a opet bi me ljubila
bio sam ponekad grub ti sve bi praštala bila
si žena što zna da osjeća...
BEZ TEBE......
...ostaje nada da će nekad...negdje...netko...htjeti shvatiti mene...moja lutanja...maštanja...i...sanjanja...

Post je objavljen 24.02.2008. u 23:51 sati.