Marketing
NE TJERAJ ME DA POKOPAM SVOJE PRINCIPE JER TO NEĆU NAPRAVITI
I sada su
I posljednje zrake sunca
Pohranjene u tvojoj kosi
Utonule u jesen.
Zaogrnule se debelim plaštom
Skrivajući se od zime.
Više mi nemaš što za ponuditi.
Više me nemaš čime zasititi
I osvojiti.
Imuna sam na kolotečinu
I ustaljenost.
Ponudi mi nešto novo.
Napadni me i zauzmi
Moj teritorij, svrgni me s vlasti.
Skrivat ću se u katakombama
Koje ću oslikati u crveno
I stvorit ću svoju stvarnost
Koja je ovdje ilegalna.
Neću ti dopustiti
Da me natjeraš da
Progutam svoje principe.
Kupat ću se u lokvama kiše
I u njima prati zube,
Ako to znači da se neću prodati.
Ja nisam za velike mase
I široku publiku,
Ali dostatna sam za
Maloprodaju.
Ne mogu probaviti
Prezasićeno tržište
U kojem se moj
Osmijeh prodaje,
A ja iznajmljujem.
I ne želim.
Opaska. Ovo je pedeseti post. Jubilarni. Htjela sam napisati nešto posebno, a u zadnje vrijeme pisanje mi ne ide. Odnosno, ne pišem. A ovo je pjesma koju sam napisala ljetos. Potpuno odgovara, po mom mišljenju.
Nemojte pokopati ili zaboraviti svoje principe. Nizašto. Stvarno vam kažem.
Voli vas,
Kraljevna koja nosi sunce na dlanu
Post je objavljen 24.02.2008. u 22:15 sati.