Skoro promakla setemana. Nije lako držat ritam kalendara u pisanju bloga.
U zadnje doba sam se nekako učesto na funeralima. Obado ili ne obado, vrijeme pomalo curi i očito se zbijaju redovi. Sve više je poznatih koje ispraćamo. Ko u plesu sa zvijezdama, svaku setemanu jedan ispada.
Pričali prije nekoliko godina o vremenu, starosti, godinama, dosadašnjem i preostalom životu, kad me jedan poznanik upozorio da je o tome teško govorit bez karte i lapisa. Začuđeno sam ga pogledo, a on mi je jednostavno sve objasnio. Uzo je lapis i potego crtu na karti. Lijevi kraj crte je označio nulom, a desni brojem 76 koliko je navodno prosječni vijek muškaraca u Hrvatskoj. Onda me pito koliko imam godina. Tad sam imo 52 koje je on u približnom mjerilu označio na crti. Pomalo je iskrižo crtu od nule do oznake 52 i pokazo koliko mi preostaje ako se budem pazio i imo malo sreće. Odma su se rasplinule sve priče o "najboljim godinama". To bi otprilike izgledalo ovako:
0xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx52-----------------------76
Danas bi trebo upisat 54, ma nekako mi se ne da.
Od funerala do funerala, prošeto sam se zadnjih mjeseci i Boninovom i Dančama, Mirogojem, konavoskim i otočkim grobljima, a skoro svaki dan prođem autom i preko Dupca. U novinama sam neki dan pročito još jedan u nizu članaka o budućem navodnom groblju za koje nitko ne zna kad će bit gotovo, ali barem ima direktora. Svaki put kad prođem preko Dupca ne mogu a ne promislit kako je nemjerljiva ljudska glupost, a interes šporak.
Bivša općinska vlast za vrijeme one države učinila je nekoliko (previše) strateških pogrešaka u prostoru koje mi, sad oslobođeni, prosvijetljeni, informatizirani, osuvremenjeni, umjesto da ispravimo još intenzivnije provodimo. Jedna od takvih prostornih idiotarija, uz Mokošicu, Grabovicu, servisnu zonu u Čibaći, svakako je i groblje na Dupcu. Samo istinskoj budali moglo je past na pamet smjestit i gradsko i župsko groblje na Dubac, na mjesto bivšega smetlišta.
Grad već dugo muku muči s nedostatkom ukopnih mjesta, pogotovo za umrle islamske vjeroispovijesti i katolike. Isto toliko dugo gotovo se namjerno odugovlači s rješenjem tog jednostavno rješivog problema. Razlog odugovlačenju je kombinacija gluposti i interesa pomiješana s primitivnim ekskluzivizmom koja je stvorila stanje u kojem se nastoji nemalo zaradit i usput prostor što dulje održavat etnički čistim i od neželjenih mrtvaca.
Dubrovnik se srami svojih pokojnika. Kako drukčije razumjet našu gradonačelnicu koja je eliminirala već pripremljenu lokaciju na Nuncijati običnom glupošću da ne bi bilo lijepo vidjet groblje dok se preko velebnog predsjedničkog mosta ulazi u Grad. Očito kod zdravih oči slijepa ide po svijetu pa ne vidi da je gotovo svako mjesno i gradsko groblje u Hrvata smješteno na uzvisinu te se uz kampanio prvo ugleda kad se približavaš nekom mjestu.
Nažalost, u doba donošenja ove fatalne odluke nije u svojoj službi imala novoosnovani urbanistički žiri koji bi joj sigurno pomogao izmislit uvjerljivije razloge.
A pravih razloga je nekoliko. Prvi je prepuštanje groblja dvorskom projektantu koji je već ranije napravio projekat groblja na Dupcu, jasno bez natječaja. Gradnjom groblja na Nuncijati državni urbanist, koji se u urbanizam razumije ko Marica u krivi qurac, osto bi bez unosnog posla.
Drugi razlog je micanje pokojnika neželjenih vjeroispovijesti dalje od Grada. Bez obzira koliko se trudili pokazat suvremenim i tolerantnim, na našem području je još uvijek nezamislivo višekonfesionalno groblje. Mrtvaci različitih konfesija odvojeni su visokim zidovima da ih ne mogu ni živi preskočit, a kamo li mrtvi. Vrijeme prolazi, ljudi umiru, mnogi umrli nemaju gdje pa ih ukopavaju na sve strane, čak i u druge države. Neka se vrate tamo okle su i došli. Za katolike i pravoslavce se još nekako i nađe mjesta, za muslimane teško. Kroz politički marketing nudilo im se i širenje groblja na Boninovu na susjedne barake. Izbori prošli, barake ostale, a umrli muslimani kud koji.
Treći razlog se otkrio nedavno. Lokacija na Nuncijati treba političarima i njihovim ortacima za divelopment. Drugim riječima, kupiš zemlju ko negrađevinsku, pretvoriš je potezom pera u građevinsku, na njoj izgradiš što kuri na tržištu i zaradiš više nego da si tramako kokain. I sve po zakonu, i sve bez rizika i još se fališ razvojem. A to što samo budala može planirat stambenu gradnju na lokaciji gdje Šuica i Jambo ortački špekuliraju ne interesa nikoga. I bura, i tramuntana, i šilok, i lebić na toj lokaciji neće dozvolit otvorit prozor, a kamo li vrata. Pa što, nit će gore stat Dube ni Stipe, ni Butijer ni Nike, sami su rekli, stat će sirotinja i ugroženi, branitelji i beskućnici.
Tek se čeka prava barufa oko gradnje groblja na Dupcu. Nijesu Župljani, pogotovo novodoseljeni ništa tolerantniji od svojih istomišljenika u Gradu. Učinit će sve da "onima" otežaju ukop na "svome" groblju. Župljani nijesu plan još ni donijeli, nijesu počeli ni kupovat zemlju, činjenica da se lokacija nalazi manje od 1000 metara od mora samo će otežat provedbu projekta. Kad se zbroju sve znane i skrivene okolnosti jasno je i najvećem optimistu da je vrijeme prvoga ukopa na Dupcu nepoznato daleko. A vrijeme prolazi, život čini svoje i pretvara se u smrt, prijatelji, poznanici, svojta, sugrađani umiru. Ukopavaju se kako koji.
Da ne bi odabrani čekali dovršetak groblja na Dupcu pobrinula se naša gradska vlast pa planira proširit groblje na Boninovu u prostor bivše stolarije. Nakon što smo prije nekoliko godina spriječili divljački pokušaj proširenja groblja na Mihajlu, trebat će uskoro spriječit proširenje groblja na Boninovu. Baš me interesa što će o toj inicijativi reć novoosnovani žiri dokazanih urbanista. Oće li oni branit očito silovanje gradskog prostora ili će imat dovoljno znanja i poštenja savjetovat svoju izbornicu da odustane od tog bezumlja.
Dok ovo pišem, a vi dok čitate, vrijeme opet prolazi. Dohodu i izbori. Opet ćemo čut obećanja o koliko sutra gotovomu groblju, a mi ćemo se susretat na funeralima onima koji se budu imali gdje ukopat. Da nije gluposti i šporkoga interesa, groblje na Nuncijati bi već bilo gotovo, a Dubrovnik ne bi bio grad koji se srami svojh umrlih.
Post je objavljen 24.02.2008. u 22:10 sati.