Marketing
Gurtna girtna...žena
Podnaslov:
Kako sile paranormalnog utječu na egzistenciju mojeg žića.
Sabiruć tako misli i loveć ih od nemila do nedraga shvatih, nakon 10 dana šutnje, da ljubav na prvi mail između mene i mog budućeg poslodavca nije upalila. Još. A sad će da vam kažem kako me svijet duhova, tmine, dlakavih bradavica i sivih lubanja silom upozorio na to.
Noć je bila prohladna.
Vraćah se sa komšinicom sa neke žurke.
Škodica je hrabro šibala kroz hladnjikavu maglu, osvjetljavajući farovima praznu cestu. Držala sam se bijele crte. Ne jer sam đanki. Nego eto tako. Nakon što sam ostavila komšinicu ispred kućnog praga, nastavila sam uz Kupu putem doma svog.
Crna rijeka je dostojanstveno nosila granje, smeće, govna, a do nedavno i crijeva iz obližnje klaonice, lagano isparavajući vlagu i spešl scent u hladni zrak.
Poput naivne crvenkapice vozila sam ni ne sluteći što mi se sprema. U četvrtoj ekonomičnoj brzini hitala sam prema račvanju ceste gdje napuštam Kupu i odlazim lijevo na križanju staze, bez obzira šta pjesma kaže da tu ne ide nitko, svi se zvijeri paze.
Kako svako križanje koje drži do sebe i do svog rejtinga mora imati neku malu kapelicu nirbaj, tako i ovo ne odstupa od te teorije i prakse.
I...u tom časovitom, zlokobnom času kad se približih dotičnoj kapelici i račvanju cesata iliti cestiju dogodio se taj znakoviti znak s one strane naše zbiljnosti.
Vajl sam vozila 80 na sat – OTVORILA SU MI SE VRATA! Suvozačeva!
Napunih gaće u roku odma!
O Sveti Ante Padovanski! (op.a.To je zaštitnik mog kraja.)
Kako mi u kriznim situvacijama klikeri samo lagano uspore no ne zaštekaju, logico je bilo da stanem uz kraj i – zatvorim ih. Čisto zbog hladnoće, ako zbog ničeg drugog. Stah uz kapelicu, stavih u ler jer ko što znamo - svaki grad uz naše more ima svoga lera, povukoh ručnu, izađoh vanka i zalupih suvozačevim vratima što sam jače mogla! Nisam opsovala. Jer je kapelica blizu. A s tim se nije za igrat. Opsovala sam masno tek kad sam malo odmakla.
I? Što je pouka ovog nemilog događaja? Pouka je da su neka vrata uvijek otvorena. Pa čak i kad se tome najmanje nadamo.
Eto. Tako da ne žalim šta me nisu zvali.
Sad sam u fazi kad pomno proučavam i analiziram znakove, snove, lupanje prozora, osluškujem glasove kad televizija sniježi i kad je radio između stanica. A sve to ne bih li shvatila dublje značenje svog bivstvovanja na ovom svijetu.
Ipak štekam kod razjašnjavanja nekih događaja.
Još nisam uspjela dokučit što znači činjenica da sam sanjala Gordana Jandrokovića da mi je muž i da mi je napravio dite.
Drugu noć sam dojila to isto dite i sise su me bolile za popizdit.
Čak je i moj stari u to vrijeme sanjao da ima unuku. Veli da je ličila na mene ka malu, samo je bila plava, kaže bila je pametna, al malo čudna. No shit.
Možda ću u pomoć morat pozvat Roberta Valdeca da on to malo vidi i poveže.
Sad nekoliko nepovezanih fakata koji ne koketiraju sa paranormalnim.
Dala sam dva ispita. Jeee.
...
Umro mi ćuko. Babi su ostale zalihe mentol bombona i tortelina koje mu je davala. Torteline mu je btw. davala nekuhane. Jeo je. Nije bio baš previše bistar.
Aro R.I.P.
10 godina sam ti se redovito jadala na muški rod kad bi u gluvo doba noći došla doma, a ti me dočeko budan. Za saku tvoju reč, za saki smeh tvoj fala.
...
U zadnje vrijeme radim sa svojim hercegovačkim mentorom na tome da postanem prava prikladna i čak štoviše poželjna hercegovačka snaha. Ne ide mi. Ne mogu usvojit ni prvu lekciju. A ta je da ako on kaže da je nebo crveno, onda nema šta meni bit plavo. I točka.
U prilog mi ide šta volim đanđetinu, pršut (makar je to meni šunka, al ni to ne smijem reć) i znam zapjevat koju gangu. Stani mala na opanke mojeeee ojoooohoohojooo da poljubim bilo lice tvojeeee hjoohooojooooo. I tako to. A da, i rakiju znam potegnut. Fala na pitanju.
A isti taj mentor mi reko da onaj ko će mene zvat svojom mora bit netko nadnaravan! AHA!
Kolko sam ja supač i kul i to sve jel. 
Popravio mi čovjek cijeli tjedan! Ko i tip na Cvjetnom neki dan kad me zaustavio i reko mi kak se lijepo smijem i on je kao iz neke udruge mladih lala, jesam iz Zagreba, reko nisam, šta si iz Dalmacije? Šta ti ja tako izgledam??Đizs.. Uglavnom, zašpreho me sam tak i uvaljo mi neku blentavu kičastu knjigicu od najjeftinijeg papira. Izgleda ko reciklirani toaletni. Paloma.
Uvaljo mi ju ko meso u jaja i mrvice za pohanje. Eto. Tako da sam mu na kraju dala zadnjih dvajs kuna šta sam imala u te kao humanitarne svrhe nešto ovo ono.
A štaš, kad sam velke duše. 80B. To u boljim danima. U lošijim 75B.
Drugi tjedan visim na ZagrebDoxu...sve udruge i humanitarne akcije nek se presele tamo. Padam na spiku.
...
I tak.
Kaj da vam velim.
Mogla bi sad lagano ić.
Aj.
Post je objavljen 24.02.2008. u 20:51 sati.