Marketing
pred smrću....
¨»Osjećam, tata, da je ovaj razgovor, koji ćemo sada voditi, posljednji u mom životu. Žalim koliko najviše mogu. Sada je vrijeme da shvatiš ono što dosada nikad nisi shvatio. Droga me uništila!! Oče, došao sam u kontak sa svojim «ubojicom» u petnaestoj godini preko jedne elegantno obučene osobe. Strašno, zar ne tata??? Govorio je puno i predstavio me mom ubojici – drogi! Pokušao sam, zaista sam pokušao odbiti, ali taj čovjek vješto poigrao mojim dostojanstvom rekavši mi da nisam odrastao čovijek ako je ne uzmem. Nije trebao reći ništa više. Ušao sam u svijet droge. U početku sam se osjećao loše i povraćao. Zatim pao u delirij (ludilo) i napokon u tamu. Ništa nisam mogao činiti bez droge. Poslije su nastupili manjak zraka, straha, halucinacije pa opet euforija. Osjećao sam se superiornim u odnosu na druge ljude. Uvijek sam uza se imao svoju nerazdvojnu prijeteljicu drogu. Znaš, tata, takav jadni čovijek počinje sve gledati kao nešto neobično i ljepuškasto. I samog sam Bog vidio neobično; a danas u ovoj bolnici spoznajem da je Bog najvazniji za svijetu!!
Oče, ne mogu vjerovati, ali tako jest: Život jednog drogeraša je strašan, osjeća se jadan i razoren iznutra. To je strašno!! To moraju saznati svi mladi da ne bi pali u ovu zamku. Sada ne mogu napraviti ni tri koraka, a da se ne umorim. Liječnici kazu da ću se izliječiti, ali kad izlaze iz moje sobe klimaju glavom. Znam za njihove negativne prognoze. Oče, meni je samo devetnaest godina i nemam više ni najmanje mogućnosti za život. Za mene je sve prekasno!! Zato te molim da mi ispuniš poslijednju molbu: Nastoj da svi mladi saznaju za ovo pismo. Reci im; Kada pred školom, akademijom ili sveučilištem susretnu dobro obučenog čovijeka, koji govori slatko i lijepo i koji će im predstaviti budućeg ubojicu – drogu, neka ga odmah odbiju i neka mu pokazu da im ne treba droga kako bi bili pravi ljudi. Rušiteljica života vodi u ludilo i smrt, kao što je sa mnom slučaj. Molim te, tata, nemoj kasniti. Smjesta učini tako jer za mnoge od njih moze biti kasno!!¨»
hmmm eto jedan postek tak malo,meni je baš super hmm da,da....
ehh super tjedan prošao da,da...samo kaj sam malo malo pa bubana ali će proći,nadam se,i ja nejdem u onu bolnicu ne,ne...ja ću pobjeć...
bit ću beskućnik hmm....a bubav moja će doć kod mene,nadam se,on će me ćuvat...
nadam se..ha maleni jel hoćeš?? tako snažno..u zargljaju ću biti...
,ehh nisam trebala van ić juće,jer nitko nije htjeo ići pa...tako da onda ni ja nisam i meni moja Tena javi u zadnji čas da idemo vanka...i eto....išla sam van ahh baš sam sretna,ma bilo nama super,jel tako Tena...aha neznam što mi je bilo Tena i ja smo sjedile u separeu i zaj.....se pile bambus hyhy tena psstt...
i tak,malo se šetale po densu i trazile nekog..i tak....Tena neznam zašto sam se rasplakala jednostavno samo su mi suze krenule...i nisu mogle stati
neznam,neznam.....a rekla sam ti što je bilo pa...mozda je nešto od toga ali nije,poslije je bilo bolje,otišla sam sa svojim malim...i eto...išla sam onda doma...i tak...la,la,la.....sutra ujutro škola bemu....jojjj...mrzim školu...da.da....jakoooo....ma idem sada ajde pusica velika svima....mali tebi posebna...da.da pozzzzzzzzz
Post je objavljen 24.02.2008. u 18:34 sati.