Miran, sunčan i izrazito topao dan počeo je jednim laganim buđenjem. Zvala me Djevojčica sa najljepšim smješkom na svijetu... e da, tek je jutro, a već osvrt na jučerašnju noć... dA ste samo vidjeli taj promet...
Eh, u početku je bilo mirno jer smo svi vidjeli znak koji nam jasno i glasno govori da ne možemu ić u smjeru ludosti, al čim su se Plesačica i Teta pobrinule da znakić ˝nestane˝, uf tad je krenulo po... nečemu, hihihihi...
Drummer boy je vidio kamo je to otišlo, pa ne želim u detalje...al opet ponavljam, sve radim krivo, al i dalje uživam u Krivom smjeru. Više ih neću hvalit...sad se kao ljutimo na njih,
...
Joj ne da mi se više pisati... dosadna sam sama sebi, a sve me boli,...
Moj tatica nema muške djece pa sve ˝muške˝ poslove obavljam s njim ja... tak da ako kome treba vuć drva iz šume, slagat drva, pilit nešto...bušit...itd. sam zovite... Navikla sam...:))))
Zato sam dns na plesu bila iscrpljena, lijena, jadna... da da zato...a ne jer mi se nije dalo...hihihi
...I DA NE ZABORAVIM, POZDRAVLJAM SVOJE CURKE...luče, anchy, nessy, plesačicu, djevojčicu sa najsmajlekom...kissssach
Uživajte mi...
Post je objavljen 24.02.2008. u 18:02 sati.