Ove zime proljeće je uranilo mjesec dana. Kako je zagrijalo udobno sam se zavalio u stolicu dubokih naslona, sakrivenu u hladovini verande, i osluškivao travu kako se budi. Najednom mi mala ptičica na naslonjaču slobodne stolice poremeti koncentraciju. Skakutala je poput vrapca, no njeno žuto perje i čaroban pjev tjerali su me do pogledam pažljivije, posegnuh za naočalama. Podignuh se lagano iz naslonjača sa naočalama na nosu. Ptica dugog žutog repa na susjednoj stolici bio je ustvari oveći kakadu.
To moram fotografirati, hitro posegnuh ka torbi sa fotoaparatom. No ptica je nestala sa naslonjača, i pojavila se na podu verande, tik iza nosivog stupa, no tu je sad sjedio veliki labud bijelih krila i crvenog kljuna na kraju dugog vrata. Ne razmišljajući ni tren probao sam izoštriti sliku prekrasne ptice u objektivu svoga fotoaparata. Nije mi polazilo za okom, jer se golema prekrasna pahulja na mojoj verandi transformirala u pelikana dugog kljuna. Istrčao sam na travu kako bi mi sunce bilo iza leđa i fotografija što kvalitetnija, no na verandi je stajalo bespomoćno i samo "malo" sivo mladunče slona.
Bio sam ispunjen ljubavlju prema tom bespomoćnom stvorenju, odložio sam fotoaparat i krenuo ka malenom da ga pogladim po glavi.
Pažljivo sa tom rukom …. probudio me glas žene, koja je ležala pokraj mene, u mom krevetu.
Post je objavljen 24.02.2008. u 14:13 sati.