Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jedankorakdalje

Marketing

Ovo je moja vizija, naravno izmjenjena

Pozdrav!
Nisam se dugo javljala.
Zašto?
Ne znam. Možda zato što nemam vremena, volje ni inspiracije...
Bit će da je to.




Kako sam?
Ni to ne znam.
Isprepliću se osjećaji. Prevladavaju oni loši, pa bi mogla reći da sam loše. Da, loše sam.
Zbunjujuće.




Ljubav?
Nema je.
Nekada imam osjećaj da će tako i ostati. Jednostavno se sa nikim ne mogu pronaći.
Moje tihe patnje su i dalje samo tihe.
Razvesele me određeni ljudi.




Prijateljstvo?
Hm... Ono je tu pred menom. U iskušenju. Napetosti.
Više ni sama ne znam tko su mi pravi prijatelji.
Žmirim.
Postoji problem. I nisam ja kriva. Nitko nije. Jednostavno se dogodilo. Nije mi drago zbog toga. Teško mi, al proći će to. Nije kraj svijeta. Ima puno važnijih stvari. Najviše od svega toga me pogodilo da kad sam trebala potporu, dobila sam razmažen odgovor. Nije pošteno. Ja tebe volim 644. Stvarno da. Al iskreno, malo sam se razočarala u tebe. Ja sam uvijek bila uz tebe. Saslušala te kad je trebalao. Smijala se s tobom i plakala. A ti si se sa mnom naučila samo smijat. Ona druga starna ostala je skrivena. Ne zamjeram ti, možda si jednostavno takva osoba. Bolno ću to prihvatit. Isto kako ću prihvatit da sam od tebe umjesto zagrljaja dobila ljutnju. I da sve gledaš onako kako nije. Tebi je pun k...c svega. A kako je tek meni? Šta misliš da želim pozornost il neko nagovaranje? Ne, ni najmanje. I sama znaš da više od svega volim provodit vrijeme sa vama. Da vas volim... I da bi sve naparavila za vas. Pitaj nju. Ona razumije. Pričale smo. I rekla sam joj sve. Sama je rekla da je sve krivo shvatila. Sada razumije. I dobila sam zagrljaj. Hvala joj. Na svemu. Samo ti želim recći da si se u ovoj situaciji ponjela krajnje razmaženo. I da ne može sve uvijek biti po tvome. Ne može se cijeli svijet ravnati po tebi. Moraš to jednom naučit. Sebično je bilo kad si rekla "Znaš kako je meni sad?", a da pritom nisi ni pomislila kako je meni. Ne možes bilti prijatelj samo u sreći. Ako to ne razumiješ onda mi nisi prava prijateljica, a to je ono čega se jako bojim jer mi je stalo. Jako. I sad su odjednom dobri svi oni koji nisu valjali, a ja sam smeće. Oprosti, al morala sam ti to reći. Nisam ti to htjela reći u lice jer se ne želim opet rasplakat. Ne želim plakat zbog onog najjadnijeg što su ljudi stvorili. v.t




Jučer mi je bilo lijepo. Stari ljudi oko mene. I one. V.v yes


Pisat ću ponekad...


Post je objavljen 24.02.2008. u 14:08 sati.