Samo na površini mirne vode vide se stvari u pravom obliku.
Samo smiren um vidi svijet takvog kakav jest
Hans Magolius
Sve je nestvarno lijepo, ali često prekinuto slikama stvarnosti u kojoj mene nema.
Riječima trguješ, poklanjaš naše živote (zamotane u divan papir), vodiš moje srce na daleke putove i liježeš u moju dušu.
Ja ti vraćam smijehom pa rastu naše riječi skupa (do prve prepreke koju nećemo proći zajedno).
Osmijeh i obećanje (kome da vjerujem)?
Vrijeme je prijatelj, vjerno me prati i čeka…
Vrijeme koje sam ispunila snom i stvarnošću
Vrijeme u kojem sam bila, vrijeme u kojem jesam sve ono što volim (i ono drugo)
Vrijeme u kojem slijepa hodam jer ne želim vidjeti (ono drugo)
To sam ja…
Dani odluka ispunjeni skrivanjem ….spremna sam za polazak.
Nikad prije nisam znala odustati na onaj dobar način….
Onaj koji otvara vrata za neke nova svitanja naših života
Danas odustajem i dajem ti mogućnost da pokažeš svoje pravo lice
Odustajem i pokrivam se suzama straha (što ako…)
Odustajem i liježem u hladnu postelju da napravim mjesto za tebe, tu, baš tu na onoj liniji moga tijela (hoće li ostati prazno?)
Danas odustajem pa odlazim smiriti uzburkalu površinu moje vode…..a tako želim leći u snijeg i gledati nebo
Danas odustajem jer želim vidjeti Svijet kroz tvoje oči
Pa čekam...
Znam, mogu ja to
Pronaći na dlanu Svijet za nas .
Foto by Miško
Post je objavljen 24.02.2008. u 11:50 sati.