Marketing
Osamljenost
"Osamljenost...Ne vjerujem kao što vjeruju, ne živim kao što oni žive, ne voli kao što oni vole...Umrijet ću kao što oni umiru."
(Marquerite Yourcenar)
Prečesto se u zadnje vrijeme osjećam kao stepski vuk zalutao u neki njemu stran svijet.
Promatram ljude kako užurbano hodaju ulicama grada. Jedina im je briga da zrnca njihova života budu lijepo složena na jednu hrpu,a najveći strah im je iznenadan vjetar koji bi se mogao uvući među njihova zrnca i raspršiti ih na razne strane.
Nitko od njih ne primjećuje prelijepi sunčani dan i cvijeće koje je rastvorilo svoje prekrasne latice.
Nitko nema trenutak da pogleda taj cvijet i na trenutak se divi njegovoj nevinosti i ljepoti.
Nitko nema trenutak da posluša prekrasan pjev ptice koja pozdravlja ovaj lijepi dan.
Nitko nema trenutak promotriti one male ali predivne stvari koje bi nam namamile osmijeh na lice.
Ni sama ne znam kada je točno došlo do ovakve situacije.Ali tuga me hvata zbog toga. I zabrinuta sam zbog toga kao što je i Dobriša Ceasrić bio zabrinut zbog oblaka kojeg nitko ne primjećuje zbog zaokupljenosti ljudskim problemima i sl.
Tužno je shvatiti da su ljudi izgubili sposobnost maštanja i radovanja malim stvarima koje nam pruža priroda.
Baš te male stvari nam mogu pružiti oazu mira i ljepote u ovom užurbanom načinu života.
Post je objavljen 24.02.2008. u 11:30 sati.