Marketing
Emocija tuge i žalosti, emocija ponosa i sreće
Pjesma za ugođaj današnjeg posta:
U2 – With or without you
Da, tako bi se moglo opisati naše trenutno stanje. Red emocija tuge i žalosti, red emocija sreće i ponosa. Zašto tuga i žalost. Pa činjenica i surova istina je da živimo u svijetu gdje „nas“ očito i dalje zanimaju senzacije poput Pokos-Dikan, Ivaniševičeva nevjera, raznorazne spletke i prijevare i tomu slično a kad se radi o humanitarnoj aktivnosti onda „nas“ nema nigdje.
Ovdje aludiramo na hvale vrijednu humanu akciju koju je na svom blogu pokrenuo bloger đus . Žalosno je, da uredništvo bloga nije prepoznalo ono što su svi drugi prepoznali.
Njegov post ne govori o ljubavnom trokutu Ivaniševića, njegov post ne govori o prepucavanju Pokosice i Dikana, njegov post ne govori o Snježnoj kraljici, njegov post ne govori o Dinamovom stadionu, njegov post ne govorio o senzionalnim preljubima, prevarama, nevjerama i tome slično, njegov post govori o problematici djeteta s posebnim potrebama i zanemarivanje istih od strane društva u kojem živimo.Poziva na akciju kako bi pokušali promjeniti živote djeci s posebnim potrebama i njihovim obiteljima. E zato njegov post ne može na naslovnicu bloga. U prije par postova spomenuli smo da nas ne zanima nikakva naslovnica ali kad vidiš što sve ne dospije na tu naslovnicu a ako ova humana akcija nije vrijedna barem jedne riječi na naslovnici onda je stvarno sve tužno i žalosno. Žalosno od uredništva bloga da nije uspjelo prepoznati ovu humanu gestu jednog mladog i hrabrog čovjeka.
Čovjek koji se već 22 godine bori sa svojom invalidnošću i za kojeg nema : „ne mogu, ne želim, neću uspjeti i sl“. Poznavajući ga, znamo da ga takve stvari nisu pokolebale već naprotiv, u njemu se javio još jači i veći inat, jer kao što sam kaže : „ranjena zvijer je najjača zvijer“. No čitajući vaše komentare podrške kako na blogu tog mladog i hrabrog čovjeka, tako i na našem u nama se budi emocija sreće i ponosa, jer smo vidjeli da još uvijek ima vjere u ovaj svijet.Pokazali ste da snaga ljudskog srca može sve. Ovom podrškom pokazali ste da djeca s posebnim potrebama i njihovi roditelji nisu sami i bez obzira na njihovo „šikaniranje“ i ne socijalizacije ovog društva imaju se pravo nadati u bolji život.
U ime nas roditelja male Anje, zahvaljujemo se svim ljudima dobre volje, pogotovo onima koji su lijepom riječju izrazili svoju podršku ovoj humanitarnoj akciji blogera đusa
HVALA VAM!
Ovo su slike male Anje slikane u dječjoj bolnici „Srebrnjak“
Za ovaj se osmijeh živi i bori !
Post je objavljen 24.02.2008. u 14:30 sati.