Marketing
Od groznice do vrućice
Noć sam proveo razmišljajući o svačemu. Ljulja me boleština. Kratka kronologija: U ponedjeljak počeo osjećati vrlo loše, u utorak na izmaku glasa i snage, u srijedu jeziva groznica (niti dvije deke i jorgan nisu mogle ugrijati). U četvrtak i petak klasično balavljenje i visoka temperatura, a danas sam konačno malo bolje. Nisam imao snage a niti volje pogledati ekran niti TV-a niti PC-a. Tek znao bih sjesti na dvorište i upijati jake zrake Sunca. Kao da sam u temperaturnom bunilu razvlačio paučinu između moje svijesti i podsvijesti. Preminuli su mi se redali u slikama, a vani se zima lomila u proljeće svom žestinom. Pomislih kako sam opet „zreo“ za godišnji jer mi se nakupilo stresa na poslu, opao mi je imunitet i godi mi ne misliti o obavezama nego sjesti na stolac, pogladiti psa po glavi i tako sjediti što duže. Suny je okotila jedno jedino i to crno štene koje još nije progledalo. To je njen prvi okot i mislim da neće dobro završiti. Po Beogradu mitinzi, razbijačina, u svemiru pomrčina, u mom kraju se objesio stariji bolestan čovjek, a neki dan je jedan mladić zapalio kuću, a u Okučanima uhićen čovjek optužen za internetsku pedofiliju. Danas su našeg najboljeg nogometnog strijelca Dudua polomili. I ja sumnjam da je tu zapravo riječ o sportskom terorizmu. Dovoljno je bilo samo naći „krkana“ koji će to bez problema učiniti ( da nije to napravio u prvim minutama, već bi se to odradilo tijekom utakmice ili drugom zgodom). Opet nekakva teorija zavjere? Evo ukratko o čemu sam noćas razmišljao. Kada mislim da je sve crno, zapravo tražim svijetle točke. Kad sam najsretniji, znam da to neće dugo trajati. Kad sam bolestan pomislim kako je lijepo biti zdrav. Kad bih na put negdje daleko rado bih da netko kaže, nemoj, ostani. Govoreći o sestrama i rodbini uviđam koliko smo otuđeni do neprepoznatljivosti. Nezahvalnost, laži i spletke, prema istini koja nikome ne paše. U samoći vidim društvo, u noći dan a u retrovizoru mjesto gdje trebam ići. Hotelske sobe na mojim sadašnjim putovanjima liče mi studentskim domovima u kojima sam boravio godinama. Zagreb, Trgu žrtava fašizma, 5. kat , soba 510. Filigranski Azrini pločnici, džamija, sada ured Delegacije EK, Dom HDZ-a, a nekad od svega važnija fotografija kraj fontane. Kad mislim o prošlosti želim bolju budućnost, umjesto zasluga dobiješ neizvjesnost. Kad smo kod darova, volim si ih sam kupovati. Glazba mi je uvjetovala većinu glavnih događaja u životu, a ja tako volim slušati i upijati tišinu, svim svojim čulima. Razmišljajući o sebi i svom životu igrao sam se kontiranjem asocijacija i na svaku sam odmah našao pravu riječ. Sve mi je u kontradikciji, srećom sve lakše dišem, pa mi i mozak dobiva više kisika, ali boli me u prsima. Razloga je više.Pjesnički rečeno, moju ranu na srcu namjerno potaknu oni kojima naivno dozvolim pristup. Umjesto pouke svi ponavljamo greške. Nemam apetit a htio bih jesti. Zgadili su mi sve. Prekrižim se i zaspem.
Post je objavljen 23.02.2008. u 22:26 sati.