Marketing
ZAGREB DOX
Od 25. veljače do 2. ožujka u Studentskom Centru,Savska 25 u Zagrebu odvijat
će se Međunarodni festival dokumentarnog filma - ZAGREB DOX
U sklopu festivala održat će se japanska retrospektiva.Također prikazat će se
nekoliko dokumentarnih filmova drugih zemalja koji se bave temama vezanim za
Japan.Japanska retrospektiva održavat će se u dvorani TEATAR &TD od 16 do
18 sati svaki dan.Pokušat ću najaviti sve japanske filmove i filmove o Japanu
unatoč dosta konfuznom prikazu programa.
Prepustimo riječ znalcima:
Japan - Zemlja izlazećeg dokumentarca
Specijalni program japanskih dokumentaraca po izboru Fujiko Asano, selektorice festivala u Yamagati, uključuje radove iz vremena neposredno nakon Drugog svjetskog rata pa do današnjih dana, predstavljajući najvažnije filmove svakog razdoblja i radove značajnih redatelja.
Sponzorirani dokumentarci imali su svoj vrhunac u Japanu 1970. godine, za vrijeme Svjetske izložbe u Osaki. Na tom valu PR filmova plivao je i po mnogima najznačajniji japanski dokumentarist svih vremena,Tsuchimoto Noriaki. Noriakijev debut koji je snimio u 35. godini 'An Engineer's Assistant' (1963.) o frenetičnom danu u životu pomoćnika vlakovođe superbrzog vlaka, otvorit će u ponedjeljak, 25. veljače retrospektivu japanskih dokumentarnih filmova.
Noriaki će u retrospektivi biti predstavljen još jednim filmom - 'Document: On the Road' (1964.), svjedočenjem o Tokiju iz očiju jednog taksista. Njegova nezavisna serija od 15 filmova snimljenih na temu žrtava 'bolesti Minamata', izazvane ispuštanjem žive u priobalne vode oko ribarskog mjesta i serijal 'Sanrizuka' autora Ogawe Shinsukea bili su uzor mnogim generacijama japanskih dokumentarista.
Shinsuke je osnivač nezavisne produkcijske kuće najpoznatije po velikom broju kontrakulturnih dokumentaraca na temu političkih protesta u Japanu 60-ih, pogotovo onih koji su buknuli zbog izgradnje tokijske zračne luke Narita. 'Summer In Narita', koji se u Teatru &TD vrti u utorak, prvi je iz serije od sedam Ogawinih filmova na tu temu.
Sasvim drukčiji dokumentarizam prisutan je u filmovima Hare Kazua koji je postao iznimno značajan 70-ih i 80-ih, vremenu u kojem Japan prelazi iz društva masovne potrošnje ka društvu orijentiranom individualnom potrošaču. Njegov prvi dokumentarac 'Goodbye CP' šokirao je publiku otvorenim portretom hendikepiranih pojedinaca, a samo dvije godine kasnije 'autodoxom' 'Extreme Private Eros: Love Song 1974' o ljubavnom trokutu i s dotad neviđenim prizorima iz rađaonice postaje temom brojnih rasprava u Japanu.
U japanskoj retrospektivi bit će prikazan i 'Living on the River Agano' u režiji Sato Makota, koji je tri godine živio pokraj živom zagađene rijeke Agano, te 'A2' Morija Tatsuye, jednog od najtalentiranijih živućih nezavisnih dokumentarista. Mori je snimio više od 40 TV dokumentaraca i reportaža o temama kao što su cenzura u glazbi, hrvanje patuljaka i vidovnjaci, no kontroverzni filmovi 'A' i 'A2' u kojima portretira sljedbenike budističke sekte Aum donijeli su mu, kaže, samo nevolje.
Retrospektiva uključuje i tri dokumentarca najcjenjenije japanske dokumentarstice Naomi Kawase koja je 1997., u dobi od devetnaest godina, postala najmlađa dobitnica nagrade za najbolji debut u Cannesu.
Ponedjeljak,25. veljače,TEATAR &TD,od 16 do 18
Japanska retropsektiva
Japansku retrospektivu otvorit će dva filma redatelja Tsuchimota Noriakija.
Prvi film je "Vlakovođin pomoćnik" dok se drugi zove "Na cesti:Svjedočanstvo."
Vlakovođin pomoćnik / Aru kikanjoshi
Japan,1963.,
trajanje filma:37’,boja,35mm
režija:Tsuchimoto Noriaki
scenarij:Tsuchimoto Noriaki
fotografija:Negishi Sakae
glazba:Miki Minoru
producent:Oguchi Teizo
produkcija:Iwanami Productions
o filmu:
Godine 1962., promet na nacionalnim željeznicama postao je gust zbog povećanog prijevoza materijala za potrebe Olimpijskih igara i zbog uvođenja superbrzog vlaka Shinkansen. Rokovi za izvođenje radova bili su kratki. Te godine, 2. svibnja, došlo je do nesreće kod Mikawashima. Kako bi izbrisala loš dojam zbog nesreće, uprava Japanskih nacionalnih željeznica dala je snimiti film o sigurnosti željeznica. Film govori o jednom danu u životu pomoćnika vlakovođe.
Na cesti: Svjedočanstvo / Document Rojo
Japan, 1964.
trajanje filma:54',crno-bijeli,35mm
režija:Tsuchimoto Noriaki
scenarij:Kusunoki Tokuo
fotografija:Suzuki Tatsuo
glazba:Miki Minoru
producenti:Makino Masami, Kurahashi Kiyoshi, Marumo Takashi
produkcija:Toyo Cinema
o filmu:
Tokio, godine 1963. Gospodarski rast je u punom zamahu i gradi se punom brzinom. Ovo je svjedočenje o gradu viđeno očima jednog taksista.
o redatelju:
Tsuchimoto Noriaki smatra se jednom od vodećih figura u povijesti japanskog dokumentarnog filma. Rođen je 1928. godine u prefekturi Gifu, a odrastao u Nagoyi. U Tokio je doselio 1938. godine. Diplomirao je pravo na Sveučilištu Waseda 1949. godine. U produkcijskoj kući Iwanami Film Productions počeo je raditi 1956. godine kao vanjski suradnik. Snimao je obrazovne i public-relations dokumentarce. No, ubrzo je odlučio postati slobodni filmaš. Tsuchimoto je najpoznatiji po seriji od preko 15 filmova snimljenih u posljednjih 40 godina na temu žrtava 'bolesti Minamata', izazvane ispuštanjem žive u priobalne vode oko ribarskog mjesta Minamata. Drugi značajniji radovi uključuju ‘'Pre-History of the Partisans' (1969.) i 'A Scrapbook about Nuclear Power Plants' (1982.), kolaž-film načinjen isključivo od izrezaka iz novina.
Born in 1928 in Gifu Prefecture and moved to Tokyo in his third year of grade school. In 1946, he entered Waseda University and joined the Communist Party. In 1952, aiming bring about armed revolt, he went as a member of Mountain Village Underground Activists to Mt. Ogawa but got arrested. He joined the Japan/China Friendship Society in 1954. Through the introduction of his neighbor, Yoshino Seiji, a member of the board at Iwanami Productions, he entered the company in 1956, but turned freelance in 1957 and worked mainly on Hani Susumu’s films. In 1961, he helped establish the “Ao no Kai” with members of the production and technical staff. Initially producing television documentaries, his maiden effort as a director was An Engineer’s Assistant (“Aru kikan joshi”, 1962). After that he did Document: On the Road (“Dokyumento rojo”, 1963) and Chua Swee Lin, Exchange Student (“Ryugakusei Chua Sui Riwn”, 1965), opening up his own documentary world. His Pre-Partisan (“Paruchizan zenshi”, 1969) for Ogawa Productions faced the end of the student movement, and with Minamata: The Victims and Their World (“Minamata: Kanjasan to sono sekai”, 1971), he made the first in a long series of films dealing with Minamata. Works like his Afghan Spring (“Yomigaeru karezu”, 1989 screened at YIDFF '89) continued to make statements on behalf of the weak. For an exhibition called the “Minamata-Tokyo Exhibition”, he spent a year in Minamata collecting the photographs of deceased victims, which record was compiled in his most recent video, Minamata Diary -- Visiting Resurrected Souls (2004). He has also self-produced videos Traces -- The Kabul Museum 1988 (2003), a precious record of the Afghanistan museum that was later destroyed in the war. Another Afghanistan -- Kabul Diary 1985 (2003) also is recompiled from his footage from 1985. His recent publications include Nevertheless, Okhotsk Sea of Fate (Kage Shobo).
* filmovi Tsuchimoto Noriakija
** ZAGREB DOX
Post je objavljen 23.02.2008. u 21:12 sati.