danas je nedelja, sto znaci da je sutra ponedjeljak, sto znaci da je sutra skola, sto opet znaci da cu se napokon vidjeti s ivanom...
postajem sve vise i vise ovisan o njoj...
steta kaj se nismo vidjeli jucer...
trebali smo ic u kino, ali ju starci nisu pustili...
nisam ni ja isao, jer nije ni ona, neda mi se biti s onim glupacicama iz 8d koje su uzasno naporne...
a i ivana je rekla da joj smeta, odnosno da bi joj smetalo kada bi se zagrlio sa almom, ili petrom, pa i zbog toga nisam htio ici...
mogu priznati da sam se malo razocarao kad mi je rekla da nesmije ic...
ali opet, nemres protiv staraca...
culi smo se bili preko telefona danas...
bas me je ugodno usrecila...
i ona je bila sretna...
cuo sam joj po glasu...
stari si nije nabavio iskon...
jbg...
jucer i danas sam bio dosta razocaran sa sobom...
umjesto da sam proveo dan uz starog, visio sam po netu i igrao igrice...
najvise me je sjebalo to kada sam uzeo laptop u sobu, i on mi je rekao: kaj mi nismo dovoljno dobro drustvo?
nije mislio nista lose, samo ga je cudilo to kaj nisam s njima...
htio sam udarati glavom u zid...
neznam, sve to mi je nekak novo...
neznam kako da mu pridjem...
najradje bih ga zagrlio, pokazao mu da ga volim, ali onda se zblokiram i smotam...
nikako da mu se priblizim...
pokusavam mu privuci paznju sa nekom anegdotom, ali se smotam, i zajebem...
svaki put popizdim na to...
i meni je dosta to da svaki put kad dodjem sam na kompu, i uopce nemam kontakt s njim...
isto tako sa zuzi...
dobro, ponekad i ona sama pridje...
i jos me muci to sto neznam dali ja njima smetam...
dali oni zele, ili ne biti sami...
to me jebe, kaj neznam sto oni misle...
pokusavam im se prilagodit, i sto vise udovoljit, ali se smotam i napravim jos vece sranje...
a sta ces...
svaki put kad dodjem, govorim si da necu biti cijeli dan na internetu, i sve propadne...
nista, idem spavat...
treba se ustati sutra u 6 sati, i napisati jebenu zadacu...
ici cu pjeske, tako da dodjem ususret ivani...
si ju...
Post je objavljen 03.02.2008. u 14:54 sati.