Rutina,dosada.
Svađe,živciranja.
Ponos i tvrdoglavost.
Sebičnost i umišljenost.
Pametovanje i glupiranje.
Kakvi su to ljudi oko mene.Više ništa nije kao prije.Sa je sve puno sebičnih ljudi koji misle samo na sebe.Pun ih je svit oduvik bija,boli to što san spoznala da ja živin u takvon okruženju...
Di je nestala dobrota,zagrljaj,rič utjehe,razgovor...ka san to zadnji pu doživila ne sičan se.Svi mislu samo na sebe.Ili se samo skrivaju iza takve maske,da in bude lakše.
Doživila san toliko razočaranja...mislila san da su neki ljudi oko mene bolji,ali sa vidin da su samo budale.Ovo nije razočarenje,bol zbog ljubavi,nego bol i razočarenje u prijatelje i obitelj...
Svudi di pojden me prati nervoza,problemi,šutnja,pritisak na plućima,oči pune suza...toliko toga bi tila napraviti,dati podršku komu triba...ali niko se ne neda,svi bižu,svi se skrivaju.
Vozin se buson i buljin u cestu,drveće,ljude...mislin kako sve biži,iz sekundu u sekundu sve je iza mene...i ja to nemogu prominiti,nemogu to zaustaviti...i to boli.
Tila bi najti neki smisao u životu,tila bi da od mene u budćnosti ispade nešto pametno,nešto dobro...ali svaki dan samo se sveto više pleten i nemogu izajti.
Ne nalazin više smisao u životu,a strah me smrti.
Bojin se...
Post je objavljen 23.02.2008. u 11:56 sati.