
sigfried zademack
iza ponoći često u šetnju krećem
i
često
čudno društvo srećem
dok koračam, koraci me
Usamljenosti
prate,
Usamljenost i Nesanica
često, kao i ja,
na ista mjesta
svrate ...
noću u toj šetnji
tik iza mene
šuljaju se
još neke
sjene
tu Sumnja
i Krivnja
s maglom
ruku pod ruku se
vuku ...
čak i Tugu
tu sam srela
juče'
iza ponoći
sve je puno sjena
a
svaka od njih
izgleda ...
... k'o neka
blijeda žena ...

Post je objavljen 14.03.2008. u 23:59 sati.