Upoznaš nekog, osjetiš da te privlači, želiš biti u blizini te osobe, nedostaje ti svakog trenutka kad ju ne vidiš. Budiš se s mišlju na tu osobu, liježeš s istom mišlju. Šalješ poruke, zoveš ju. Nestrpljivo čekaš svaki susret, sve drugo u tvom životu ima drugorazredno značenje. U društvu te osobe imaš stalnu želju da ju barem dodirneš, da ju poljubiš. Osjećaš fizičku bol kad nije kraj tebe. Počinješ se ponašati drugačije nego što se inače ponašaš. To je zaljubljenost.
Zaljubljenost je faza u kojoj drugu osobu gledaš kroz „ružičaste naočale“, dakle ne vidiš mane te osobe niti te one zanimaju i smetaju. Postoji samo ona „kemija“ koja te privlači toj osobi i zbog toga ponekad izgubiš mjeru, ponašaš se posesivno, nezrelo, tražiš pažnju te osobe kao da ti o tome ovisi život. Taj osjećaj zaljubljenosti ne traje jednako kod svih. Neki ljudi su poput suhog lišća, brzo planu, brzo izgore i ne ostane ništa. Kod nekih drugih to traje duže. No kada u toj fazi veze dođe do prvih svađa i prvih suza zaljubljenost ili se gubi i nestaje i prelazi u drugu fazu.
Spremnost u vezi na kompromise, na pomirenja nakon svađa koje su neminovne, odnosno usklađivanja različitosti gledanja na neke stvari govore o tome da se tu ne radi o zaljubljenosti. Voljeti nekoga ne znači umirati svaki put kad napravi pet koraka van našeg vidokruga, raditi scene kad pogleda nekog za susjednim stolom u kafiću ili završi na nekom tulumu.
Voljeti nekoga znači prihvatiti tu osobu onakvu kakva je sa svim njenim manama i vrlinama koje ima, vjerovati joj. Voljeti znači moći pričati s nekim satima i još uvijek imati što reči, a da pri tom ne misliš samo na to kako ćete završiti u krevetu. A ako taj netko voli tebe tada će te prihvatiti isto tako i u one dane kada nisi u formi, kad si loše raspoložen, kad ti je svega dosta.
Zaljubiti se možemo za kratko vrijeme i isto tako brzo „ohladiti“. Da bismo zavoljeli nekoga mora proći puno više vremena. Zato se često događa u brakovima da se dvoje ljudi veže dok su još u fazi zaljubljenosti, pa onda nakon nekog vremena ta zaljubljenost prođe ali ne zavole jedan drugog već ostaju u braku jer im je tako jednostavnije, no mnogi brakovi se raspadaju.
Ne kažem da u vezama gdje se partneri vole ne dolazi do svađa, različitih mišljenja, pa ljudi smo i ponekad nam je prag tolerancije visok, a nekad vrlo nizak, međutim u tim vezama češće dolazi do pomirenja i nastavka građenja veze.
Kada smo u nekog zaljubljeni, ohladimo se i to ne ostavi neke posljedice, no ako volimo nekog, raskid takve veze je vrlo stresan i oporavak dugo traje, a bez obzira na naš daljnji ljubavni život ta osoba ostane dio nas.
Moguće je voljeti osobu koja vam ne uzvraća ljubav. Neki kažu da je to bolest ili opsesija, ali to se većinom odnosi na nesretnu zaljubljenost koja je „kriva“ za bezbroj ljubavnih pjesama. Nesretna zaljubljenost najčešće se pretvara u mržnju ili neki sličan negativni osjećaj, a nesretna ljubav, hm… to stvarno ne znam.
- Freya -
Post je objavljen 23.02.2008. u 09:00 sati.