Marketing
nAjVeĆi bUbNjaR kOjI je iKaDa pOsToJaO..
Ovo je priča o možda največem bubnjaru kojeg je rock ikad imao.Bubnjaru Led Zeppelina.John Henry Bonham-Bonzo rođen je 31.06.1948 godine u Redditch, Worcestershire.Mali Bonhan još u kolijevci bio određen za bubnjaraOn je i sam jedanput rekao: "Želio sam biti bubnjar već kada sam imao pet godina. Već kao mala beba svirao sam na šalicama za kavu koje sam stavio na postolje i dodao im žicu kako bi postigao efekt činele, naravno tu su bili i mamini lonci." ..Od malih nogu znalo se da će John biti bubnjar, s 10 godina dobio je prve bubnjeve, a kako je i sam poslije rekao ti su prvi bubnjevi koje je dobio od roditelja bili prekretnica u njegovom životu , na njima je naučio prve ritmove i tada je shvatio da mu je suđeno da bude bubnjar. S 15 godina dobio je prvi profesionalni (+zahrđali)set bubnjeva nakon čega se ubrzo i pridružio u svoju prvi rock sastav"Terry Webb and the Spiders."
Znak Bonza u bendu Led Zeppelin
Sa 16 je napustio školu i odlučio postati bubnjar, malo je radio u očevoj građevinskoj firmi, ali ljubav za bubnjevima je bila puno jača pa se posvetio grupi u kojoj je ostao godinu dana, u to je vrijeme i upoznao buduću suprugu Pat, s kojom se vjenčao u 17., tad je i prešao u novu grupu "A Way of Life". Već je prije upoznao mladog pjevača Roberta Planta, i odlučivši se baciti u profesionalne vode odlučio je obnoviti prijateljstvo s Robertom, skupa su bili u grupi "The Crawling King Snakes", ali nakon par mjeseci Bonham je napustio grupu i vratio se starim Way of Life-ima.Bonhamova reputacija je rasla velikom brzinom zahvaljujući njegovom talentu, u svijet glazbe ga je progurao Ed Piling. Kao i većina glazbenika toga vremena i Bonzo je bio pod utjecajem glazbe 60-ih,Ali on je razvijao svoj vlastiti stil sviranja vrlo ozbiljno i puno je radio kako bi postigao prirodan zvuk za razliku od drugih bubnjara koji to nisu mogli "Uvijek sam nastojao postići što čišći zvuk. Od malena slušam rane soul ploče. Htio sam i ja tako zvučati – s jedne strane meko i lepršavo, a s druge grubo i glasno." Najveći uzor mu je bio Ginger Baker (međuostalim svirao i u Cream-u:) Bonham se opet odlučio udružiti s Plantom u "Band of Joy" i to je potrajalo do '68.nakon čega je Bonzo zarađivao svirajući s Timom Rosom koji je imao turneju po VB.... U međuvremenu je Jimmy Page tražio "Nove Yardbirdse" već skupio JPJ-a i Planta koji mu je odmah predložio svog starog frenda Bonhama...šta je dalje bilo znate i sami (hope so)
Plakat Bonza
Ovo je moja priča o Bonzi.Kad sam na sad krajem ljeta bio na maturalcu u Španjolskoj posjetili smo Barcelonu,i moj prvotni cilj je bio posjeta Hard Rock Caffea u Barceloni,ali sam se duboko razočarao ambijentom u tom cafeu koji je bio prava komercijala neki đir između kavane i fast fooda i prolazeči tako rock caffeom ugledam Ludwigove bubnjevi na kojima je Bonzo svirao,jednostavno sam zastao i pitao prijatelje jesu li svijesni što to stoji ispred njih,kako sam i prepostavljao nitko od njih ne zna ni tko je Led Zeppelin,a kamoli Bonzo.Ja sam tada ostao par minuta ispred bubnjeva i stojim ja ispred nijh , i kažem sebi ma što kad sam ih već vidio mogu ih i dodirniti te dodirnem bubnjeve možda najvećeg bubnjara u povjesti...
Bonzo me fascinira jednostavnoscu i ukusom kojim svira,sve je tako prirodno...i svi oni koji njegovo sviranje ocijenjuju po pijesmi Moby Dick su rock neznalice,ja imam 25 njegovih sola i Bonham po meni uopće nebi trebo bit poznat po Moby Dicku već po totalno nenadmašnom grooveu i zvuku bubnja koji dan danas nitko nije postigao s oproštenjem. Uopće nije stvar u tome dali netko može skinut njegove dionice na bubnju, nego je stvar u tome da nikome te dionice neće zvučat kao njemu!
Post je objavljen 22.02.2008. u 19:20 sati.