Tamo daleko na ljetnim livadama
Cvatu suncokretova polja
Razlamaju Svjetlost narandžastih snova
Na rosnim laticama cvijeta
Koji svoj život posvećuje okretanju izvoru Zivota
U čipkanoj paučini srca
Kroz iluziju Života putuje Čovjek
Traži hladovitu sjenu
Skriva se od zlatosjajne topline Nebesa
I tek na trenutke zaviruje
Na zelene visoravni nutrine
Dotaknute nježnim milovanjem suncokreta
Tiho raspjevanog
S pozivom utkanim u raskoš vedrih latica
U vječnoj potrazi za Svjetlom
Post je objavljen 22.02.2008. u 14:42 sati.