Udahni ovaj zrak što ubija svaku česticu života
pomoli se za uvenulo cvijeće nakon teške svađe
Mirišu li uspomene ko nekada kad bi se probudio?
on poprima onaj oblik jačine a ona gorko plače.
Cvijeće je uvenulo onog dana kada si otišao,
ruža nikad nije bila tužnija, a ona, ona je plakala rijeku.
Drago joj je što smo se upoznali i rekla mu je oprosti,
našla ga je u vrtlogu istine dok je čekao novu laž neku.
Nitko nije rekao da će ovo biti lako, ali teško je gledati,
gledati za njim dok maše nekoj drugoj osobi u prolazu.
Vjetar će joj počešljati kosu u bezbroju načina
a čekala je još uvijek, davala je svaku nadu onom dokazu.
Dokazu da vatre još ima, da nije ugasio sve nade za početak,
pojačaj ovaj osjećaj neka i dalje traje ugasi sve što tužno svira.
Neće izdržati još mnogo dugo ali trenutak je važan i traje
zagrljaj onaj zadnji je važan, ostalo sve je trula istina.
Post je objavljen 22.02.2008. u 13:10 sati.