Svijet se promijenio…
Osjećam to u vodi. Osjećam u zemlji. Njušim u zraku.
Mnogo toga što je bilo, izgubljeno je.
Jer nitko se živ toga ne sjeća.
Jedno druženje sinoć i neke riječi (dajen ti verse i note)….
Budim se jutros slobodna od svega što sam bila godinama.
Bez osjećaja da je ono nešto tu, odmah iza ugla, na dohvat moje ruke, da nedostaje dio mene…
Bez želje da budem drugačija
Čekale su te riječi da dođe vrijeme u kojem ću ih čuti razumom i srcem…da budem, da jesam…
Nestala je sva moja ljutnja u pijesku koji je pokušao biti Sunce.
Jednostavan je odgovor…zar sve velike stvari nisu jednostavne u svojoj tišini?
Danas sam se probudila bogatija za jedno saznanje (za novu/staru sebe)
Nemoj me vezati (jer vjetar se vezat ne može)
Nikad više neću dozvoliti da mi pokušate promijeniti srce, izravnati brazde na licu koje je ostavilo vrijeme, da mijenjate trag mojih stopa u pijesku….
Jer ja sve to volim…
To sam ja…
Post je objavljen 22.02.2008. u 12:46 sati.