Marketing
...Prosla je jedna tužna godina...
...Još jedan korak...
Pišem ti.Na zidu tvoja slika.Ti i gitara.
Znaš,Roko,ispunila sam ono moje obećanje.Stavila sam tvoju sliku s
gitarom na zid u mojoj sobi.Baš onako kako si ti to želio.Među postere
najslavnijih gitarista.
Ali,ja ne želim samo tvoju sliku na zidu.Želim da ti sviraš svoju gitaru.
Ovdje,pored mene.Da pričamo kao nekada.O našim tajnama.
O školskim brigama.Prvim ljubavima...
Onog jutra kad smo zadnji put krenuli zajedno u školu,moj život se
sasvim promijenio.Jesmo li mogli...??
Nikada tu sliku neću zaboravit.Nedostajao je jedan korak da prijeđeš cestu.
Svaki dan sam dolazila k tebi u bolnicu.Tvrdo si spavao.Trideset i šest
dana nadanja.Jesi li čuo što sam ti pričala?
Molila sam.Uzalud.
Sve je teže bez tebe.Fališ nam.Meni,mami,tati,seki,nama!
Jednom,ako dođem u raj,znam da ću ugledati to drago lice sanjara.
Svirat ćeš mi Roko,na svojoj gitari.Pričat ćemo o svojim tajnama,
nestašlucima,prvim ljubavima... I priječi ćemo još jedan korak.Zajedno.
Danas je godina dana odkad si nas zauvijek napustio..Tu,u nasim srcima si jos uvijek živ,sijecamo te se i pricamo o tebi...Ali,fali nam tvoje prisustvo,tvoji zagrljaji,osmijeh...Tvoj glas...Sijecam se da sam te na jucerasnji dan prije godinu dana zadnji put vidjela...Iako si bio onako slab,na aparatima...Bio si predivan..Ja sam samo plakala...Kao da sam osjecala da ces nas sutra dan napustiti...Ali isto tako tu vecer sam najvise razmisljala o tome da ces se jednom probudit iz kome...I pitala sam se hoce li s tobom poslije sve biti u redu...Onda...To subotnje jutro..Najgore jutro u mom životu!!!Nije lako ćuti da je jedna predivna osoba s kojim si uvijek sve dijelila, s kojim si provela cijeli svoj zivot to jutro umro...Ispustio svoj zadnji dah i zauvijek zaklopio svoje prelijepe oći...Tog jutra se uzasno mutno sijecam,bilo je ipak to prebolno za sve nas...Nakon 36 dana nadanja,tako je zavrsilo...
Falis nam svima Kokane...Nikada neces biti zaboravljen...U meni ces vjecno zivit...VOLIM TE PUNO!!!!!!!!!!!!!!!
Kad bi ti darovati mogli bar male trenutke života naših,
da srce tvoje zakuca,da tvoj osmijeh na licu zasja,
da bar na tren sve bude kao prije...
Tvoja Mia
Post je objavljen 24.02.2008. u 05:45 sati.