Ah, da....opet ja sa svojim problemima...hehe
Ponos....koliko smo mi spremni riskirati zbog njega. Ponos nam je svima vrlo bitan. Ono...jaaako bitan.
ON....koji mi se sviša....i kojeg se bojim....ne kazu uzalud da one koje najvise volimo, njih se najvise bojimo...
ON....mi je sprzio cd....i trazi od mene da dodjem po taj cd...u njegov razred...i zna da se bojim...ali bas zato to i radi....da makne taj moj strah....
ON....zeli da zapocnemo komunikaciju...da to vise nebude samo dopisivanje preko MSN-a.....
ON...to radi zbog mene...
ON...do kojeg mi je tako stalo...
A ja?!?!?
JA....se bojim...lako je reci-pobjedi taj strah, suoci se s tim, ako neces sad neces nikad, to je samo decko, jedan od mnogih, nemas 10 godina vise, cega se imas bojati.....ali lako je reci....a ne i napraviti...probajte se zamisliti u mojoj kozi...
JA...zelim komunicirati s njim...ali nemogu ga pogledati a da se ne zacrvenim....nemogu mu biti blizu a da ne ostanem bez zraka....nemogu se suociti s njim a da totalno ne zablokiram....kraj njega sam opet malo deriste, zaljubljena curica....
JA....tocno znam zasto je njemu stalo do toga da dodjem po taj cd....ne zbog mene...nego da on pred svima ispadne faca kad ja udjem u razred i dodjem do njega.
A opet...sta imam izgubiti.....osim mozda ponos.....
...jebes ponos???
Ali sto ako mi je samo ponos ostao....
Post je objavljen 22.02.2008. u 11:53 sati.