Na Jadranu nemamo trgovačke luke
18a Na Jadranu nasuprot nemamo još ni danas jedne izgrađene trgovačke luke. Ima ih nekoliko sa vanrednim prirodnim pogodnostima, ali sposobne samo za lokalni promet. U srednjoj Dalmaciji dale bi se minimalnim troškom urediti za prve potrebe prekomorske trgovine dvije vanredne luke, Split i Šibenik, i sa 100-tinjak km nove željeznice Bihać-Knin (o čemu je napisana biblioteka!) vezati ih trgovački sa glavnom prugom Zagreb-Beograd-Cari¬grad i time sa Posavljem, Podravljem i Podunavljem. Ali u 14 godina nije se ništa učinilo, a razlog je taj što se neće, da se ne bi tim sredstvom uvozna i izvozna trgovina navrnula na Zapad, na hrvatske krajeve Jadrana.
Blairov zajam – Pruga Beograd – Boka Kotorska
18b Naprotiv zaključen je još pred deset godina Blairov zajam, od nominalnih 100 milijona dolara za gradnju prvorazredne željeznice normalnog kolosjeka, koja ima da veže Beograd sa Bokom Kotorskom na dnu Jadrana, prolazeći kroz puste, divlje i neprohodne planinske krajeve. Onim dijelom zajma, koji je bio emitiran (a na burzi je katastrofalno pao), pruga je djelomično izgrađena. Ta pruga ostavlja izvan svoje prometne atrakcije bogate i napredne krajeve kao što su Bosna, Hrvatska i Slovenija, ali ima da služi za strategijsku obranu srpskih krajeva i za ekonomsko podizanje Srbije i Beograda. oni će vući korist, a mi ćemo plaćati prometni deficit.
Beograd središte saobraćaja, ekon. i financ. života
19. Ova neracionalna i štetna saobraćajna politika proističe također iz hegemonističke manije na polju trgovačkog i ekonomskog života.
Ta je politika osnovana na tome, da Beograd, koji se nalazi skoro na periferiji i to na istoku, dočim naša izvozna trgovina gravitira k centralnoj i zapadnoj Evropi, mora da bude središte, izlazna i polazna točka našega sve¬ukupnoga saobraćajnog i ekonomskog sistema. Ne ispituje se, je li to opravdano i korisno sa općeg gledišta, o tome se ne bi smjelo ni raspravljati u javnosti. To je naprosto jedna gotova činjenica. Položaj Beograda nije zato podesan. Nalazi se na longitudinalnoj stazi, koja od Srednje i Zapadne Evrope vodi preko Zagreba i Beograda na Istok, na Solun i na Carigrad i prema tome ima u prometno trgovačkom smislu svoju prirodno određenu ulogu. Beograd nije ni središte naše financijske organizacije, te u bankarstvu zaostaje, pored toga što ga favoriziraju privilegovani zavodi, ne samo za Zagrebom, koji je na prvom mjestu, nego i za Ljubljanom i Sarajevom; a da se i ne govori o trgovinskoj i industrijskoj važnosti. Tu je pravi razlog zašto se neće da izgra¬đuju trgovačke pruge u transverzalnom pravcu, koje bi okrenule našu trgovinu preko jadranskih luka, od kojih nekoje, na prvom mjestu Split, digle su se svojim lokalnim resursima do nekog i ako čednog stepena. Narodna Banka, Drž. Hip. Banka, Priv. Agrarna Banka, iako ove dvije posljednje osnovane najviše fondovima i sredstvima izvan Srbije, služe u glavnom interesima Beograda.
Jasno je shvatiti koliko nas ovamo tišti beogradska [politika?] na polju materialnih interesa.
20. Vanjska politika bila je uvijek monopol najužega kruga u Beogradu. I za vrijeme parlamentarizma narod nije imao na nju uticaja. Nepovoljne po¬sljedice te politike osjetili smo mi Hrvati osobito na Jadranu. Ukupni njen re¬zultat da se konkretno izraziti činjenicom, da se ova država nalazi trajno u napetim odnošajima, manje više, sa svih sedam susjednih država i da njene trgovinske izmjene s inostranstvom slabe sve to više. Time se pak opravdava držanje velike kopnene vojske, nesrazmjerne našim sredstvima, dok tolika snaga služi za zaštitu beogradske hegemonije, koja nas pritiskuje. A na koncu iz svega se stiče uvjerenje, da će u slučaju ratne krize obrana Srbije i njenih specialnih interesa biti glavna briga, dočim ostali interesi, naročito hrvatski, predstavljat će razne etape eventualnog odstupanja.
6 Isto. .
7 Banovine: Dravska, Savska, Primorska, Vrbaska, Zetska, Dunavska, Drinska, Mo¬ravska, Vardarska.
Sveslavljanski pravoslavni Imperator
21. Iako se u stranom svijetu ne poznaju dovoljno naše prilike i pravi nji¬hov uzrok, ipak se u glavnom osjeća šta je na stvari, pa se je stoga došlo do uvjerenja, kako se često čuje, da je ovo »nesretan brak«, jer da Srbijanci nisu od Velikog rata ništa naučili i ništa zaboravili. Samo što je u Beogradu porasla obijest od nenadane sreće i megalomanija koja nema granica.
Nakon što je propala carska Rusija, ujedinjena srpska pravoslavna crkva, u kojoj su žrtvovani pravoslavni izvan Srbije, pod zaštitom diktature, kojoj je potpora, pokazuje ambicije.8 U Beogradu podiže se bazilika, po uzoru sv. Sofije u Carigradu ali sa još većom srednjom kupolom. Beograd ima da po¬stane središte općeg sveslavenskog pravoslavlja! Zato se drže na okupu i obilno pomažu ruske izbjeglice carskog režima, više iz političkih nego iz humanitarnih razloga, protiv kojih nitko ne bi imao prigovora. Iz državnog budžeta plaćaju se troškovi za odrede ruske carske vojske, čiji se podmladak odgaja u zasebnim ruskim vojnim školama, kao što i za rusku pravoslavnu crkvu, u nadi, da će, kad dođe vrijeme, ruska pravoslavna crkva iz Jugoslavije prokIamirati pravoslavnog »sveslavljanskog« imperatora !
„Srpska zavjetna misao“ – Muslimani „Azijate“ - Slovenci
22. Sve do postanka ove države »srpska zavjetna misao« zastupala je tež¬nje Velike Srbije, kojoj su se imale prisajediniti sve srpske zemlje. Pošto je ulaz Hrvata i Slovenaca poremetio ideologiju Velike Srbije, Srbijanci su uprli, da pomoću svoje hegemonije apsorbiraju i drugčije onesposobe za borbu nepra¬voslavne, kojih ukupno ima ništa manje nego oko sedam milijona i po, oko dva milijona [više] nego svih pravoslavnih, zaboravljajući još i to, da pravoslavni od ovamo neće, kao što se je i dogodilo, dragovoljno podnositi beo¬gradske metode.
Muslimane, kojih ima jedan milijon i po, nakon što im se kratkim putom pod imenom »agrarne reforme« oduzelo zemlje i bacilo na prosjački štap, mislilo se je kao »Azijate« otjerat, u koliko ih se ne bi dalo »nacionalizirati« a la Gajret. Ali sa svom vlašću u ruci ipak se ovakav račun, u kojem i krčmar ima riječ, ne da tako lako ni jednostavno svršiti.
Ali je za tu »veliko-pravoslavnu politiku« ipak najteže pitanje katolika, kojih ima oko pet milijona. Nastojalo se je paralizirati ih kao cjelinu, mane¬vrirajući sa njihovim političkim strankama.
Slovence, kojih ima nešto preko jednog milijona, samih katolika, u sje¬vero-zapadnom dijelu Jugoslavije, na granici Austrije i Italije, nastojalo se je osobitim koncesijama naročito materialne prirode držati politički vezane za Beograd, što je do sada i uspjevalo. Tako je Ljubljana dobila na jedan put kompletno sveučilište na svom posebnom jeziku, koji je priznat kao državni za onaj kraj.
Ali Radić, koji je dobro razumio i vanjsku situaciju, znao [je] da je država Srba, Hrvata i Slovenaca jedna od tvorevina mirovnog zakonodavstva, usvojio je u svom programu »međunarodno priznate granice države S.H.S.«, tra¬žeći da se organizira hrvatska seljačka republika u tim granicama.
Post je objavljen 27.02.2008. u 10:56 sati.