Marketing
sja li opet svjetlo, ili me to vid vara?
nešto tako sveto, a ipak kleto...
nešto tako nevino, a ipak krvlju okaljano...
nešto tako vječno, a ipak vremenom omeđeno...
ako ću još čekati, sigurno ću past... svaki postupak, riječ i dah ima svoju posljedicu...
to je tako... i za svaki trenutak sreće stići će nas kazna... isplati li se onda?
polja nevinosti davno bila su moj dom... od onda prekrila ih je krv, bol, suze i lom...
sada nadvila se opet sreća, ili barem nada... nestala je kiša, nema više izgubljenih dana
prvi put žalim godine svoje.
žalim što su samo moje,
što su bile bez sreće,
što su bile bez tebe.
žalim što ih nije više,
što dijele nas tolike kiše,
što tvoje srce toliko
duže do mog bije.
mogu li prijeći preko svega
ostavit iza sebe riječi svijeta?
živjet jednom kako treba
prepustit se čarima grijeha?
ljubav je tek riječ,
ništa više.
tek nešto što na komadu
papira piše.
ne tražim sad ljubav od tebe.
nikad ju ni moje srce tražit neće,
ja samo želim
jedan trenutak čiste sreće.
iza svih ovih riječi
pitanje je zašto
je li za žrtvu moju
već prekasno...
Post je objavljen 22.02.2008. u 09:58 sati.