Anja je dakle na jučerašnjoj viziti dobila zeleno svjetlo od primarijusa Raosa da u ponedjeljak ide u Krapinske Toplice na planiranu rehabilitaciju. U dogovoru sa primarijusom, dogovoreno je da Anja ne ide doma, već će direkno u ponedjeljak iz bolnice „Srebrnjak“ otputovati u toplice, jer po riječima primarijusa Raosa, najbolje je da ne mijenja bolničku klimu, upravo zbog njezinog slabog imuniteta.Htjeli bi pohvaliti kompletno medicinsko osoblje na čelu s primarijusom Raosom i doktoricom Kovač koji su nam usluzi 24 sata i ništa nam ne fali i možemo slobodno reći da se u dječjoj bolnici „Srebrnjak“ osjećamo kao kod kuće.
Također bi se zahvalili i medicinskom osoblju i doktorici Matasić u Krapinskim Toplicama koji su nam izašli u susret i čuvali nam dva tjedna „apartman“ u toplicama, kako nam ne bi propali papiri odobreni od zdravstvene komisije.
Dakle, Anjica se dobro osjeća, dobro je raspoložena i jedino joj teško padaju večernji rastanci ali zato je sva ushićena kad nas ujutro vidi. Nadamo se da će takvo stanje i ostati do ponedjeljka i da se neće više ništa komplicirati i da će konačno odraditi tu rehabilitaciju.
A sad Vas dragi naši dobri ljudi molimo da pročitate sljedeći tekst u cijelosti.
Naime radi se o jednoj hvalevrijednoj humanoj akciji koju je pokrenuo naš prijatelj i veliki bloger đus na koju smo se i mi roditelji naše male Anje rado odazvali.
Kako ne bi bilo po onoj rekla kazala prenosimo Vam njegov post u cijelosti :
"PRIDRUŽITE SE REVOLUCIJI PARADOKSA
Vjerojatno sljedeći tjedan će yours truly u odgojno-obrazovnom centru "Dubrava" za djecu s tjelesnim invaliditetom i poteškoćama u učenju držati motivacijsko predavanje. Neki od vas su već čitali o mojim dojmovima sa školskih satova kojima sam prisustvovao u sklopu prakse za faks. Koliko je to nasilno izdvojen svijet, a opet predivan, oslobođen od pokvarenosti i zlih primisli koje možemo "nanjušiti" na svakom koraku u svom svijetu. Koliko su osmjesi tamo iskreni, a namjere čiste. I koliko je prestrašna činjenica da se tu djecu, od kojih mnoga imaju strašne potencijale, doslovno getoizira, gura na stranu i prisiljava na obrtničke zanate i slaba zvanja. Uz to što su im i uz najbolje diplome šanse umanjene, njih se u srednjoj školi zadržava na osnovama čitanja i pisanja, a u njihovim razmišljanjima se naziru potencijalni doktori nauka. I tako im se oduzima svaka šansa za normalan život, da ovom društvu budu korist, a ne "teret".
No, kretenizam i ignorancija u vođenju naše države nisu ekskluzivna novost, pogotovo u usporedbi s onima koga ševi Goran Ivanišević ili slično... Mala digresija- Gorane, mora da je ta Halilovička obložena dijamantima "dolje" kad joj vrijedi 2 milje eura...
U glavnu halu centra biti će pozvani svi maturanti, nadam se i ostali učenici te njihovi roditelji. Zašto baš ja? Tužna je činjenica da sam jedan od rijetkih mladih ljudi s invaliditetom koji žive "uobičajen" život, ako pretpostavimo da njega čine sloboda kretanja i izbora. A vidjeti beznađe u očima ljudi od 15-18 godina samo zbog toga jer su u kolicima, na štakama, imaju protezu... To ne želim ni najgorem neprijatelju. Sve što imam postigao sam zbog konstantnog ignoriranja riječi "ti to ne možeš", a njih svako malo slušam i danas. Slušam, ali ne čujem. Tako se i njima govori da nikada neće upisati fakultete, da vjerojatno nikada neće raditi niti imati svoje obitelji... I dobar dio njih je već sada izgubio onaj sjaj u očima, sjaj prkosa koji svima kaže: "Jebite se! JA MOGU SVE! Ako ne bolje od vas, onda jednako dobro!"
Upravo tu poruku idem prenijeti klincima u centru "Dubrava". Jer iskreno, ne bih mogao pogledati sebi u oči znajući da sam jedan od rijetkih kojima se sreća malo osmjehnula pa je uspio pobjeći iz tog geta. Osjećao bih se kao da sam dobio jackpot na lotu, i sad ne dam gladnom čovjeku za sendvič.
Dame i gospodo, vrijeme je za Revoluciju! Revoluciju paradoksa, u kojoj ćemo pokazati snagu nemoćnih, samostalnost ovisnih, potencijal beznadnih!
Vrijeme je da počnemo govoriti o snazi, dostojanstvu, prkosu i ljubavi! A toga malo tko ima koliko imaju ta djeca, koja pate od najranijeg razdoblja svog života i još ih se k tome gura na dno! Jamčim vam, najjača zvijer je ranjena zvijer, a mi smo ranjavani od početka. I ne tražimo vašu samilost, nego podršku.
Nadam se da će moji posebni gosti biti roditelji male Anje . Roditeljima, a i učenicima centra će oni biti živi primjer upornosti, snage i ljubavi. Tome se posebno veselim i iznimna mi je čast ako će ti ljudi biti kraj mene dok ću govoriti.
Zvati ću i medije. Ne vjerujem da će se itko od njih odazvati, previše je posla oko raznih Ivaniševića-Halilovički, Pokosica-Dikana, Zagoraca, Glavaša i slično... Neka im je.
Najrađe bih i svakoga od vas pozvao da nam se pridružite, ali u srcu vjerujem i nadam se da bi tada hala centra "Dubrava" bila premala za sve. Umjesto toga, mogu vas pozvati na jedno blogersko druženje ispred centra sa svijećom u ruci, da izvedemo par klinaca i roditelja van. Da im ta svijetlost dâ nadu u nas, koji smo imali više sreće u životu. Da znaju da čujemo njihove vapaje i nastojimo ih razumjeti. Pozvani ste svi koji naiđete na ovaj post, a ako bude samo i jedna duša to predvečerje ispred centra "Dubrava", osobno ću izaći i pokloniti joj se u najvećoj zahvalnosti.
Pokažimo ovaj put, umjesto snage džepova i novčanika- snagu ljudskog srca. Budimo bar jednu večer, makar u djetinjoj ili romantičarskoj naivnosti, ispred odgojno-obrazovnog centra "Dubrava", u pravom značenju riječi- ljudi.
Datum i vrijeme održavanja će biti objavljeni na blogu čim ih utvrdimo."
Na Vama je dakle dobri ljudi, da podržite ovu hvalevrijednu humanu akciju. Da dođete u što većem broju, zapalite svijeću i pokažite toj djeci i njihovim roditeljima da nisu sami i da njih obasjava svjetlost nade u uspjeh i pravo na život. I kao što kaže bloger đus od Vas ne tražimo samilost, VEĆ PODRŠKU!
O točnom datumu i vremenu biti će te na vrijeme obaviješteni na našem blogu.
Lijepi pozdrav od neumornog tria!
P.S. Žalosno je da uredništvo bloga NIJE PREPOZNALO ovu humanitarnu gestu blogera đusa, te njegov post stavili na naslovnicu bloga.
Svi Vi dobri ljudi, koji dajete podršku ovom humanitarnom postu blogera đusa, znajte da dajete i podršku nama roditeljima male Anje a i svim roditeljima s djecom s posebnim potrebama. Znamo da svi ne možete doći ali i napisana lijepa riječ podrške znači kao da ste s nama!
Post je objavljen 22.02.2008. u 20:59 sati.