Ova pjesma o tebi, koji si mi dovoljan na svijetu... ovaj pokušaj da kažem neizrecivo...
Probudi me drhtajem...
Probudi me šaptajem...
Samo me probudi...
Vrati me u stvarnost,
tamo gdje šušti lišće,
gdje padaju tople kiše,
gdje je osmjeh,
gdje nisi grijeh...
Tamo... gdje si... moj...
Probudi me nježno,
zagrli me snažno...
Ništa osim tebe nije mi važno!
Probudi me,
ovo mora biti san...
Zšto nisi tu ni kada sebe ti dam?
Probudi me...
Samo probudi me noćas...
I odvedi me...
Tamo... tamo gdje si moj... zauvijek!
Ova pjesma se zove "Probudi me"... Hmm...Ja bi se baš volila probuditi iz ove stvarnosti u neku drugu... ljepšu... sa manje briga... manje gluposti... manje zbunjujucu... i nadasve više ljubavi za mene... baš bih...
Al jbg ne ide...
Nema veze...
Valjda sam znala od pocetka da OPET nece biti nista... jebemu...
Kao što rekoh... Nema veze!
Happy sam...
Da, jesam...
Začudujuce, znam, cak je i moja Bestica kojoj saljem pusu naaajveću zacudila...
A ne, ja sam baš happy... i idem vani... idem se naplesati, naskakati, namanitati i boli me ona stvar za cili svit i Slovo G... jbg, al ga lažem, al nema veze...
Happy sam si nemilo! =)
"A bilo nam je tako lipooo... A sve si pokvario OPET... Neka si! Yours problem... Meni je postalo sasvim svejedno..."
Samo, moram se nadovezat na Ninchin najrjecitiji post koji bi po mome glasio: WHY??? Valjda nikad necu znati... A mozda saznam vec veceras...