Ta je noć bila drugačija
Od svih dotadašnjih noći
Svjetlost zvijezda usidrena,
Među napetim i orošenim tijelima.
Pohota uzavrela, zajapurena
U svoj svojoj razuzdanosti.
Strast obložena nagošću,
Što miriše na pokošeno sijeno.
Puteljkom sramežljivosti
Stižemo do aleje požude.
U vrisak se pretvara
Cijela sjeverna hemisfera,
Dok tonemo u vrtlog strasti..
Razbludnost prigušuje razum,
Žudnja hara svakom žilicom.
Elegantno nabacuješ osmijeh
Na pojavu izbezumljenosti u sebi,
Prikrivajući trenutak zbunjenosti.
Skliznule su maske, odvojili se oklopi,
Pala su sva pokrivala našeg stida.
I koža se pokorila, pa postala prozirna.
Mjesečevom stazom koračaju uzdasi.
Prsti neraskidivo isprepleteni,
Tijela uronjena u sladostrašće,
Miris putenosti u nosnicama,
I trag prstiju na butinama,
Među kojima si upravo
Urezao svoje postojanje.