Jedan je mladić imao savršeno srce. Nije bilo crtice ni zareza na njemu. Svi su se slagali da je njegovo srce najljepše.
Mladić je bio jako ponosan i sve se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem.
Iznenada se pojavio starac i rekao: Zašto tvoje srce nije približno lijepo kao moje?
Starčevo srce je snažno udaralo, ali je bilo puno ožiljaka. Na nekim su mjestima komadići bili premješteni a na druga stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali.
A bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali.
Ljudi su pogledavali starca s nepovjerenjem: kako može i pomisliti da mu je srce ljepše od mladićeva.
Mladić je pogledao u starčevo srce i nasmijao se. “Mora da se šališ”, rekao je. Usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno, a tvoje je prepuno ožiljaka.
Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam darovao ljubav – izvadio sam komadić srca i dao joj ga. Najčešće su i oni meni poklonili komadić svoga srca koji nije baš savršeno pristao na prazno mjesto u mojem.
Kad-kad sam poklonio komadić srca, a da nisam dobio drugi zauzvrat. Tu su nastale velike praznine i udubljenja. Iako su otvorene praznine bolne, podsjećaju me na ljubav koju smo dijelili.
I za te ljude gajim nadu da će se jednoga dana vratiti i ispuniti ih. Mladiću, vidiš li sada što je istinska ljepota?
Mladić je neko vrijeme uronio u misli. Prišao je starcu, posegnuo za svojim mladim, savršenim srcem i otrgnuo komadić te ga drhtavim rukama pružio starcu.
Starac je prihvatio komadić mladićeva srca, odlomio komadić svoga i smjestio ga na ranu mladićeva srca.
Mladić pogleda u svoje srce, ne više tako savršeno, ali ljepše nego ikada.
Možda su i naša srca tako savršeno nesavršena, ali neka vam nikada ne bude žao pokloniti nekom ljubav... Svima, svima koje volite svaki dan pokažite koliko ih volite i koliko ste sretni što ih imate... Nemojte dopustiti da izgubite nekoga, zbog ponosa ili neke glupe svađe...
Možda je moje srce puno ožiljaka...Onih koji su zarasli, ili onih koji pokušavaju zarast... Ali, ne želim više biti oprezna...Nakon njega sam postala užasno oprezna, i bojim se zaljubiti i uživati u ljubavi... ali vrijeme je da otvorim svoje srce 100% i pokažem iskren osmijeh na licu...
A, ti, draga prijateljice... Koliko god nas ova daljina djelila, znaj da želim da sve jednom bude kao prije, i da ponovno mogu imati nekoga tko će slušati tišinu...Sjeti se samo koliko su naša srca (ne)savršena...sjećaš se, jel da?
Volim te, da zbilja te volim...
I za kraj... hej, mali, u dalekom gradu...cuvaj mi se da te ne ukradu....
L.Y.
Leptirich...
Post je objavljen 21.02.2008. u 19:38 sati.