Imam osjećaj da je Goran Ivanišević ovih dana popularniji od svih kosovskih tema (da ne kažem bitaka) i ostalog političkog inženjeringa. Što zapravo i nije neko čudo. Teško je jedino reći privlače li veći interes javnosti politički skandali ili privatni život poznatih osoba.
Iskreno rečeno, ne intrigira me je li Ivanišević ljubakao s Vanjom Halilović i barata li bejzbolskom palicom jednako dobro kao što je baratao reketom, ali nemoguće je ne uočiti neke elemente te priče.
U našoj (najblaže rečeno) malo neobičnoj društvenoj stvarnosti jako je važno svakoj osobi nalijepiti odgovarajuću etiketu. Naš proslavljeni tenisač. Jasno, proslavljen i svima poznat. I njegova nevjenčana supruga. Zanimljivo je da još nikad, ali baš nikad nisam pročitala nešto o Goranu Ivaniševiću i Tanji Dragović, a da se uz njezino ime nije našla sintagma – nevjenčana supruga.
Ne bavim se pravom, ali i kao laik znam da postoji slovo zakona o bračnim i izvanbračnim zajednicama, odnosno da prema tim zakonskim odredbama i određenim uvjetima parovi koji žive u izvanbračnoj zajednici imaju prava kao i oni vjenčani.
Eh, da, ali ipak ne treba zaboraviti da je još uvijek brojnija populacija koja prati medijska zbivanja nego ona koja čita zakone. A mediji uz riječ supruga nikako ne propuštaju spomenuti riječ nevjenčana. Koga je briga za spomenuta prava! Fama se stvara u medijima, a ne u zakonskim člancima.
U našem je društvu očito problem za ženu koja živi sa svojim partnerom i s njim ima dvoje djece - jednostavno reći da je njegova supruga. No zapravo i nije riječ o problemu, nego o namjeri. Kad se neprestano ponavlja to nevjenčana supruga, time se stvara i određena konotacija, zar ne?
Jednako je zanimljiv i društveni običaj nazivanja neudane žene gospođicom. Jer, čini se da je jedini način da žena stekne status gospođe – udaja. U suprotnom će, bez obzira na godine, obrazovanje, životno iskustvo, radni staž... (nastavite niz) vječno biti – gospođica. Možda s kakvim dodatkom poput: stara gospođica.
I ono pitanje: Oprostite, gospođo...ili... gospođice...? uobičajeno se postavlja ženama. Muškarac će uvijek biti gospodin, čak i kad to ne zaslužuje. Njega nitko neće pitati: Oprostite, gospodine...ili...gospodinčiću? No i to je, da ne uopćavam, svojstveno onima koji tako iskazuju određenu namjeru: ili žele biti podrugljivi ili imaju podcjenjivački stav.
A možda su te stvari samo odraz društvenog licemjerja...
Post je objavljen 21.02.2008. u 18:45 sati.