Kako se sada osjećam ne mogu opisati,to je jedan ogroman mix tuge,boli,razočaranja,osjećaja povrjeđenosti,neshvaćenosti i nerazumijevanja...Pun kufer mi je svega i svih...Zadnje vrijeme me moje želje,snovi i razmišljanja ubijaju,ne daj Bog da pogledam neki filmek de ima imalo scena romantike ja se plačem,ne daj Bog da razmišljam o ljubavi ja se plačem..Usamljena sam,razočaralo me olijećati,iko toga..želim prestati osječati,prestati toliko sebe davati,žrlim prestati se nadati,vjerovati u bolje sutra,u ljubav......Hoću biti ravnodušna,hoću biti kučka,hoću da nisam ja....Ja nisam neka ljepotica,a nisam ni nešt posebno pametna,neznam ni pjevati ali pjevam s guštom,neznam lijepo crtati ali se trudim....Želim da me ljudi cijene,poštuju i vole takvu kakva jesam i zato jer sam ja takva a ne onakvu kakvu bi mene željeli...Nikad neću biti visoka plavuša dugih nogu,savršenog trbuha i sisa...Nikad neću biti cura koju će svi obožavati...Nikad neću biti top model niti lice s naslovnica...Nikad neću biti kuja koja gazi preko leševa da dođe do nekoga....Oduvijek sam bila i bit ću ja,drugačija i nekako dječje naivna.... napraviti ću nešto što inaće ne bi ,zatvorit ću se u sebe,ne ću govoriti što mi je,tako neću povrjediti sebe a niti druge....uživam u radu s djecom,a mislim da i ona vole mene...danas su me djevojčice grlile i ljubile,trčale k meni,ja sam se skoro rasplakala....slomljena sam....toliko toga želim i bojim se da se neće ostvariti...toliko toga me muči....moram se mijenjati,makar izgubim sebe....postat ću hladna...raditi ću ono što ne volim...toliko toga ne volim.....ne volim laž,ne volim prazna obećanja,ne volim glumu i preseravanja,ne volim stav JA SAM NAJ NAJ,ne volim ljude koji lete za lovom,ne volim hladnoću i ravnodušnosti.........
volim sijediti u kutku svoje sobe,slušati laganice i sanjariti.,volim ljubiće,volim se igrati s klincima,volim mačke,leptire....volim biti s Markom...
volim vjerovati i nadati se....volim pomoći....
da,ja sam dijete koje ima 20 g i koliko to nisam željela al mislim da bi morala to dijete sakriti i postati onakva kakva nikad nisam željela......
danas sam luda,stalno nešto radim,samo da ne mislim na to što me muči,čak sam se 2h šetala ali ništa,mislila sam o tome i plakala....
dođe mi da odem nekuda i da se ne vratim....
obožavam slagati puzlle.sad ću ih sve pobacati po podu i slagati....pustiti si glazbu i plakati...niko neće vidjeti te suze niti ih brisati....osjećam se toliko loše da bi napravila neku pizdariju,obojila kosu ili se ošišala,otišla nekud i bez ciljno lutala i došla ujutro kući da niko ne zna gdje sam bila.napila se ili kupila kutiju cigareta i popušila ju cijelu...da znam da postoje tablete koje umrtvljuju osjećaje pila bih ih,....mrzim biti hipersenzibilna i hiperemotivna,mrzim se nečemu nadati.....istina,život nije bajka...svakojake situacije nas znaju iznenaditi...ja sam zadnjih mj postala drugačija..čistim,kuham,perem više nego obićno i maštam više nego obično,ali uzalud.....
opet ću početi pisati pjesme...
razočarala me i "najbolja prijateljica"-ja sam bila tu kad je ona trebala al kad sam ja trebala nije imala vremena......
glupača sam.dam se najebati i iskorištavati
al i ja sam gadura prema osobi koja mi jako puno znači,mojoj maji...ta cura je napravila najviše za mene a nikad to za nju ne bi rekla....
sad bi htela da je marko kraj mene ali nije ,niti mi se javlja niti nikaj,,,al pokušavam ne razmišljati o tome...al ne brem...opet idem van da se ispušem jer više nemam snage biti unutra i držati suze u sebi...
mamu neću mučiti ima ona svojih briga i više nego dovoljno i ona mi neće reći kaj je....malo fali da ne napravim neku pizdariju....
Lome mi se krila,lagano,
kao da su prah,kao da ih
nikada nije dotaknuo vjetar ili sunčeve zrake...
Lome mi se krila,tiho,
kao da su tišina i kao da nikada
nisu letjela,kao da nikad nisu sjala...
Lome mi se krila,i nestaju
kao da nikada nisu postojala
kao da nikada nisam ni ja bila......
ha,malo depresivnih stihova..bolje je tak neg ona od prije 6 tj koja je bila suicidna....
Vjetar mi je obrisao suze ali one me peku,
sunce me ugrijalo al pomoglo nije,
sjaj u očima se ugasio ali
srce idalje tajnu krije.....
ljudeki,idam ja nekam....pisala sam da se spušem..a sad idem....ko zna kad bum opet pisala....Pusaaaa
n
Post je objavljen 21.02.2008. u 17:26 sati.