Marketing
Uživaj dok uživam, uživaj sa mnom dok traje...
Ej moji ljudi….
Veliki vam pozdrav šaljem, a najviše mojoj ozani…
Naime ona oće post, a šta će te…
Ludo pa živi….
Heh… odakle da krenem…
Hm, hm, hm, hm…
Ma stanite da razmislim, di vam se žuri….
Hm… hm…. Hm…
Evo ovako….
A ne znam šta sam tila reć, hm… malo sam danas izgubljena, hm…
Možda je to radi vrimena… hehe…
A da idemo po redu, ha? Šta mislite?
Ma najbolje je…
Škola, heh… danas sam bila nakon dugo vremena… naime, bolilo me i još me boli, ali…
Ovo polugodište je sto puta bolje, nego prvo…
Ljubav? Ajme, šta da vam kažem po tome pitanju… heh…
A šta ja znam… mislim ono… ma može se naći…
Život? Ajme to je suuuuper… živim punim plućima… ma sretna sam….
Vjerujem da je život poput rijeke i da većina ljudi uskače u tu rijeku nikada zaista ne odlučivši gdje žele završiti. I tako za vrlo kratko vrijeme oni bivaju uhvaćeni u struji: struji događaja, struji strahova, struji izazova. Kada stignu do mjesta gdje se rijeka račva, oni ne odlučuju svjesno kamo žele poći ili koji im smjer odgovara. Oni jednostavno "idu kako ih voda nosi". Postaju dio gomile ljudi koju usmjeravaju događaji umjesto njihovih vlastitih vrijednosti. Zbog toga osjećaju da nemaju nadzor. Ostaju u tom nesvjesnom stanju sve dok ih jednog dana ne probudi zvuk razbješnjele vode. Tada otkrivaju da se nalaze dva metra od slapova Nijagare u čamcu bez vesla. U tom trenutku kažu: "Oh, k vragu!" Ali, tada je već kasno. Nalaze se pred padom. Ponekad je to emocionalan pad. Ponekad je pad tjelesan. Ponekad je riječ o financijskom padu. Velika je vjerojatnost da je ono što vas trenutno opterećuje u životu moglo biti izbjegnuto boljom odlukom uzvodno.
Mislim ovih dana sam bila malo loše volje, mislim bila sam bolesna i onda me je neki vata osjećaj…
Baš sam se osjećala jadno i usamljeno, ali ipak u tom trenutku sam se osjećala i sretno…
Ma čudno za opisat…
Baš se u zadnje vrime osjećam…. Tako sam smirena…
Ma taaaako sam happy… hehe…
Kako da vam kažem? Meni se čini, da se sve na zemlji mora malo po malo promijeniti i da se već pred našim očima mijenja. Za dvjesta, trista, najkasnije hiljadu godina - ne radi se tu o roku - nastat će nov, sretan život. Mi dakako nećemo učestvovati u tom životu, ali mi za njega živimo sada, radimo, patimo, mi ga stvaramo, i jedino u tome je cilj našeg bitka, i ako hoćete, naša sreća.
Mladima bi glavni predmet učenja morao biti taj da nauče podnositi samoću: ona je naime izvor sreće i duševnog mira.
Eto to je to za danas…
Čujemo se ubrzo…
Uživaj te…
Budite sretni…
Ljubim vas i volim vas sve!!!!
Neka vas dragi Bog čuva…
Post je objavljen 21.02.2008. u 15:02 sati.