Post je posvečen Roxy. Neka kazna što prije prođe da se možeš vratiti uobičajenom visenju. Love ya =)
"I samo si tako odšetala?!!" Victoria me gledala kao da nisam normalna, njezine plavo-zelene oči gledale su duboko u moje. "Da... Nisam mogla ništa reći", šapnula sam, smirujući situaciju. "Alo, došao je nakon 2 godine i ti samo odeš?" ponavljala je. "Ti još ne kužiš smisao! Da, došao je nakon što je otišao!" odgovorila sam iznervirano hvatajući bilježnicu s mojim črčkarijama. "Da, Victoria, otišao je... S onom Siennom!" suze su mi lagano navrle na oči, ali sam prije nego što su krenule teći vješto izbrisala. "Molim?!! Siennom? Tko je pak ta?" pogledala me, sada doista kao da sam potpuno luda. Sinulo mi je zašto ona ništa ne razumije... Nikada nikom zapravo nisam rekla što je bilo s njim, slagala sam da je otišao u drugu školu zbog roditelja protiv svoje volje, ali to nažalost nije bila istina.
Flashback
"Noah!" njegov glas dopirao je do mene još od Hogwartsa. Sjedila sam pored jezera, sklupčana od hladnoće. Sniježni pokrivač sve je pokrio, pa tako i gole grane, ali i tamnozelene iglice vazdazelenih stabala. Bilo je to tjedan dana prije Božića. Jezero je također bilo zaleđeno, to je jedan od razloga zašto nisam baš voljela školu. Jezero je uvijek bilo moje mjesto za opuštanje, a kada je zaleđeno... Odaje hladnoćom i nekakvom... Zlobom? A ne spokojnošću i mirom, kako to obično izgleda.
"Moram pričati s tobom", njegov uobičajeni, prekrasni, osmijeh malo se smanjio, što mi baš i nije sličilo na nešto dobro. "U redu. What's up?" rekla sam rukom pokazujući da sjedne pored mene. "Mislim da ću stajati", rekao je, a osmijeh mu je u potpunosti nestao. Nikada ga nisam vidjela takvog do tada. "Pa, u redu, što se dogodilo?" rekla sam i ja ustajući te dolazeći do njega, krenula sam ga zagrliti. Koraknuo je dva koraka unazad, izbjegao je moj zagrljaj. Upitno i šokirano sam ga pogledala. Nisam mogla vjerovati. "Što... Što je ovo?" rekla sam na rubu plača. "Odlazim... S Siennom", rekao je, stisnuvši usnice. "Sienna... To je tvoja sestrična ili tako nešto?" upitala sam blijedo, ni sama ne vjerujući onome što sam rekla. "Ne... To je moja cura", šapnuo je, kao da ima milijun ljudi oko nas i to nitko ne smije doznati. "MOLIM?!!" moj šokirani uzvik proparao je sve ostale, tihe zvukove i šumove u daljini. "Oke, čekaj malo! Nisam li ja bila ta koju si nazivao svojom curom?!!" nastavila sam vikati. "Ja... Nikada te nisam volio, bila si samo netko u daljini", rekao je, gledajući me svojim prekrasnim očima. "MOLIM?!!" vikala sam sve glasnije i glasnije, kao da će mi to pomoći da suzdržim suze. "Go the hell!" rekla sam prolazeći pored njega, usput mu davajući šamar.
End of flashback
Da, u potpunosti sam se sječala tih trenutaka. I sada, on se vratio. Što sada želi od mene? Nema teorije da samo zaboravim na sve, osim toga nije vrijedan... Nije vrijedan...
Svim silama pokušavala sam si te riječi utupiti u glavu, ali kao da je netko postavio veliki kišobran na moju glavu, koji odbija to primiti. Da, ja sam ga voljela. Bio je osoba za koju bi i umrla, ako treba. Ali ne, njega nije bilo briga. Mislila sam da je dobra, plemenita osoba. Ali prevarila sam se, on nije bio takav. Bio je kreten, koji nije bio vrijedan ičega, kao i svi ostali dečki. A sada, možda bi trebala Victorii reći istinu. "Oke, slušaj", rekla sam nakon te duge stanke.
"Sa Siennom? Siennom Wright?" razogračila je oči, "tvojom najboljom prijateljicom?!!" "Bivšom najboljom prijateljicom!" ispravila sam ju, "Bila mi je najbolja prijateljica dok se nije počela smucat s mojim bivšim dečkom!" "Oke. I sada se samo tako vrati i misli da ćeš ga dočekat raširenih ruku?" rekla je, očito promjenivši mišljenje, thanks God. "Da, baš tako. Zašto prije nisam vidjela koliki je kreten?" rekla sam, sada više pričajući sama s sobom nego s njom. "Znaju li Evan i Audrey?" upitala je opet. "Ne, ne zna nitko osim tebe, mene i miss i misstera Idiot", rekla sam stisnuvši oči na zadnje riječi. Victoria se krajičkom usana nasmiješila, ali kada je primjetila moj pogled prošlo ju je. "Znala sam da je on idiot još od prvog dana. Rekla sam ti da je običan ružan klipac", rekla je. Te riječi su sada zaboljele. Da, to je ono što bi sada trebao značiti meni, ali nije mi značio. Da, još uvijek sam imala osjećaje za njega. Nakon 2 godine patnje, nakon 2 godine žudnje da se vrati, sada kada se vratio samo sam željela da ode tamo od kuda je došao. Mrzila sam ga, a i voljela sam ga. Osjećaji mješali su mi se kao boja prije bojanja zidova. Imala sam osjećaj da mi je puls već veoma premašio uobičajen broj otkucaja. "I'm so tired to being here", šapnula sam, prisječajući se stare pjesme Evanescenca. "Što?" Victoria me upitno pogledala. "Ništa... Voljela bi biti malo sama", rekla sam. Kimnula je i krenula prema spavaonici. Kada je došla do vrata prvo ih je lagano gurnula, a onda glasno pomirisala zrak. Očito se osiguravala da kada uđe u spavaonicu neće ugledati Evan i nekog tipa, opet. Zrak je bio čist pa je ušla u spavaonicu. Kada sam čula da su se vrata zatvorila, iskočila sam iz sofe i potrčala prema Slytherinskoj društvenoj prostoriji.
"Hallow, donesi tu svoju guzicu van!" derala sam se iznervirano stajući pred kamenim vratima koje su spriječavale moj ulazak u Slytherinsku prostoriju. Nisam voljela tamnicu. Djelovala je tako hladno i nezdravo, a to je meni jako smetalo. Ne znam zašto, uvijek sam bila tako... Previše osječajna.
"Evo ti!" istrčala je iz vratiju, bez ikakvog pozdrava pružajući mi malenu stvarčicu bijele boje. "Thanks Hallow! Ne znaš koliko mi znači", rekla sam suznih očiju, suze kao da su žudile da više budu isplakane. "Okej je. Sada briši!" rekla je nasmiješivši se i vrativši se u Slytherinsku društvenu, a vrata su se za njom izdajnički zatvorila, iako su mi pokazivala mali hodnik koji je vodio u njihovu društvenu.
"Noah, je li sve u redu?" čula sa u daljini, nisam uspjela razaznati o komu ili čemu se radi. "I Can't change who I am.. Not this tame, I wont lie to keep you near me... And in this short life, there's no time to waste on giving up... My love wans't enough.." pjevala sam nadglasavajući čaroban glas Amy Lee. Potpuno sam se prepostila toj opojnoj muzici koja me potpuno začarala. Prepustila sam se svojim osjećajima, koji su bili kao bljutava juha, pomješana s svim živim sastojcima, samo ne onima za juhu! "Wonder what's wrong with me... Lithium, don't want lock me up inside... Lithium, don't want to forget how it feels without... Lithium... Stay in love with my sorrow... I'm gonna let it go...", derala sam se i dalje, a derala se i osoba u daljini. Da, ali ta osoba bila je daleko, dalje nego što sam ja kristalno mogla čuti što je željela reći. "Make up your mind... And lose it all... So maybe you can remember youself... And you're too late... Don't cry to me... If you love... You would be here with me... You want me.. Come find me... Made up your mind?" nastavljala sam ignorirajući sve ostalo, zadubljena u svoje najcrnije misli. Da, ovo je bilo moje pesimizam stanje. Mrzila sam ga... I mrzila sam Larrya, ali voljela sam ga... Mrzim samu sebe... I mrzim što ga volim.
"Noah Athen Songein!" netko mi je naglo isčupao slušalice iz ušiju. Oči su mi se munjevite otvorile. Pored mene sjedila je djevojka duge smeđe kose i sjajnih smeđih očiju. Nosila je svoju omiljenu zelenkastu majicu i traperice. Izgledala je pomalo izgubljeno, ali i zabrinuto. Da, to je bila Sienna Wright.
"Šta hoćeš?" suzila sam oči, istrgnuvši joj iz ruku Hallowin pm3 iz kojeg je glasno svirala Snow White Queen pjesma. "Da me saslušaš", rekla je, stavljajući doljnju usnicu preko gornje. "Ne, ja tebe nemam zašto slušat. Otiđi! Mislim da ti to neće biti teško s obzirom da si to već usavršila!" povisila sam ton, iznervirano gledajući u njezine posve mirne oči. "Noah, bila si mi najbolja prijateljica..." "Začepi da glupa usta! Trebala si staviti naglasak na bila, jer to je ono kako će i ostati! Ostavi me na miru i odi svom Larryu, usput, pošalji mu neku prostu riječ u moje ime", sada sam se već derala. "Noah, stišaj se!" "Ako nešto ne podnosim, onda je to kada mi netko naređuje što da radim! Ostavi me na miru, ne želim slušati tvoje gluposti više! I tako sve što kažeš je tvoja uobičajena glupost, nikada ne kažeš ništa pametno!" vikala sam i dalje, nezaustavljivo. "You belong to me... My snow white queen... There's nowhere to run, so lets just get it over... Soon I know you'll see... You're just like me... Don't scream anymore my love, cause all I want is you... All I want is you...", još uvijek preglasno namještena pjesma Evanescenca, Snow White Queen, treštala je kao luda. Zakolutala sam očima, poslušavši riječi. "Vidiš, baš me podsjetilo nešto, snježna kraljice, bilo bi dobro da počneš misliti na ikoga osim svoje debele guzice", siktala sam kroz zube, ponovo nadglasavjući pripjev koji je započivao s 'You belong to me'. Ostala je bez riječi, to je bilo očigledno. Samo me zbunjeno gledala. "Šta blejiš?" izderala sam se. "S kim ja to pričam? Ovo nije Noah koju sam ja poznavala", rekla je glavu okrećući lijevo, pa desno. "Ja već dugo nisam Noah koju si ti poznavala, zapitaj se zašto. Ali u neku svrhu, to je i dobro. Više neću samo tako povjerovati osobi kakva si ti! Ako tebe uopće možemo nazvati osobom jer bi te ja prije nazvala čudovištem, ali to bi opet bila uvreda za čudovišta!" ponovo sam se derala. Bila sam siguna da sada već cijeli dvoarc zna da se Sienna i ja svađamo, ali za to me nije bilo ni najmanje briga. Osim toga, sve je ovo njezina krivica, za čudo ovaj put ja nisam bila kriva! "Go the hell", citirala sam Audreynu omiljenu izreku. "Idem... Ako me nekada budeš htjela poslušati, biti ću tu", rekla je spuštajući kofer do mog kreveta. "Molim?!!" šokirano sam viknula. "Dobro vidiš, u vašoj sam spavaonici dok me McGonagallica ne stavi negdje drugdje, moraju naći mjesto za mene" "A gdje ćeš spavati? Na podu. To sam i mislila, ne zaslužuješ ništa bolje! Zapravo, pod je previše za tebe, ja bi te stavila da ležiš na bubama u dvorištu!" ponovo sam se počela derati. "Ne, dovesti će mi pomoćni ležaj", slegnula je ramenima. "Zašto nebi mogli dovesti pomoćni ležaj u neku drugu sobu?!!" siktala sam iznervirano. "To pitaj McGonagallicu"; rekla je još uvijek smirenim tonom. "Crkni", siknula sam prije nego što sam istrčala iz spavaonice, uzimajući i svoj mp3.
"I mislio sam da ću te tu naći", ponovo sam iza sebe začula njegov glas. "And in this shot life, there's no time to waste on giving up... My love wasn't enough!", pjevala sam, u potpunosti ignorirajući njegove riječi. "Noah! Daj ne zafrkavaj! Slušaj me!" bile su to samo neki od njegovih povika prije nego što mi je isčupao slušalice iz učiju. "Call me when you're sober", odgovorila sam kratko. "Noah, moram ti nešto reći!" "If you loved me... You would be here with me...", ponovo sam odgovorila stihovima pjesama, to je bilo jedno od onoga što sam voljela. "Molim te Noah, molim te poslušaj!" rekao je, na lice stavljajući onu facu koja je trebala reći da mu je žao. "And you're too late! So don't cry to me!" sada sam već sarkastično odgovarala. "Noah, nemoj biti smiješna", ponovo je rekao. "Don't lie to me", sada sam već gotovo pjevala. Približio mi se. Stajala sam i gledala u njegove oči, dok su moje bile stisnute, što je odavalo pogledom 'pusti-me-na-miru'. Uhvatio me za ruku. Njegova ruka bila je topla, a moja ledena. Odgovarala mi je ta neizmjerna toplina. Glavom sam pokazivala znak 'ne'. Krajičkom usana se nasmiješio, a onda podigao ruku prema mome licu. Lagano mi je prošao rukom po obrazu, koji je bio mokar od isplakanih suza. Imao je tako smiren pogled, tako prekrasan plavi pogled. Polako je svoju glavu približavao mojoj, već je lagano nagnuvši prema lijevoj strani. Sve smo više približavali glave. Lagano je rastvorio usne, koje su već bile na centimetar od mojih. Naglo sam okrenula glavu. "Što izvađaš?!!" izderala sam se, isčupavši svoju ruku iz njegove. "Noah..." započeo je. "Ne, odlazi od mene! Ostavi me na miru! OSTAVI ME! OTIĐI KAO ŠTO VEĆ JESI! NESTANI!" derala sam se iz svog glasa. "Noah", glavu je okretao lijevo desno, približavajući mi se, ponovo, nakon što se udaljio za par koraka. Ošamarila sam ga, svom snagom. E, to je boljelo. Ostao je držati se za obraz, kada sam arogatno otišla.
Postat će tradicija, ako nastavim u svakom postu pisati ovdje :Đ. So, Sienna, nadam se da ti ne smeta što sam te ubacila ovako, trebao mi je takav lik, pa eto... Sorryte kaj post suks -.- . I btw. ako netko od vas ima previše vremena i želi čitati mene i moju frendicu nek klikne ovdje. Vaša Noah.