jednom sam rekla da bih mlađoj sebi, recimo 17-godišnjoj ili 20-godišnjoj sebi zviznula dva-tri šamara, čisto da spriječim daljnje divljanje i čitav niz glupih pogrešaka. danas sam išla tražiti nešto deseto pa se sjetila nekih tekstova koje sam na jednom davno umrlom forumu pisala sa 24 godine, uvjerena u vlastitu pamet, sposobnost rasuđivanja i zrelost. ne da sam bila blesava, tupava i nezrela, nego sam bila dijete. i imala sam tad čudesnu potrebu glumit mesijanskog propovjednika i uistinu me začuđuje da u ove 4 godine imanja bloga (s pauzama, dobro), nisam niti jednom upala u zamku propovijedanja, dociranja, pametovanja, prorokovanja, patetike... dobro, patetike ima ko u priči. no taj tekst i danas u biti potpisujem. vjerojatno bih ga napisala s manje "afektiranja", emocija, patetičnih izjava... ali ga potpisujem. i još u to vjerujem. samo više ne pokušavam ostatak svijeta uvjerit u to. to je taj tekst koji je počeo - sic! - raspravom o pampers pelenama. pa da se malo blamiram i to u vlastitoj butigi, jel.
jesu li pampersice apriori neekološke? nikako.
jest, od platnenih pelena svi smo dobijali osip. neracionalizorana potrošnja električne energije, kreme, cviljenje, cjelonoćno nanašanje... stoji.
i baš su pampersice dobar primjer za seciranje civilizacije i svih njezinih mana.
ali, pogledaj kako sada ide odgoj djece.
klinci su našopani galofaks hranom jer ih majke ne mogu dojiti.
starci spavaju cijelu noć jer se klinci bude mnogo manje - imaju mekane pampersice koje ne žuljaju kožu.
onda se starci ujutro probude, naprave klincu nabrzaka bebipapu ili neki sličan fast food, puknu ga u jaslice i ono je tamo ostavljeno samo sebi do popodne.
onda popodne starci dodju po njega i otfuraju ga doma, gdje ga opet nafilaju bebipapama i humanama i ostalim drekovima.
pa ga puknu na spavanje.
u zaseban krevet da se ne bi previše vezalo uz roditelje.
kad malo porastu, prije spavanja im serviramo teletabise ili pokemone.
ok, sad malo karikiram ali tako je.
pampersice, dječja hrana, sve je to napravljeno da bi se olakšalo roditeljima bavljenje djecom. ali, ja jos nisam čula da je neko dijete patilo u majčinom zagrljaju. niti sam čula majke koje iskreno vole svoju djecu da se žale što moraju 100 puta noću ustati.
NEMA TEŽE STVARI NA SVIJETU OD PODIZANJA DJECE.
I NEMA LJEPŠE STVARI NA SVIJETU OD ODGOJA DJECE.
žao mi je što se to tako prostituira pa danas postoje i akcije (isključivo na zapadu, nota bene) promicanja dojenja.
zaboravljamo tko smo.
zaboravljamo biti ljudi.
stvaramo stvorenja nesamostalna, osjetljiva kao mimoze.
današnji je čovjek u pravom smislu čovječja ribica. osjetljiv, nesposoban sam preživjeti, izgubljen, besciljan.
kada ste posljednji puta sami napravili zimnicu?
znate li da je ljudskom organizmu potrebna zdrava doza mikroba?
znate li da su alergije bolest zapada?
znate li da su platnene pelene potrebne kako bi djetetu ispravno izrasli kukovi?
konformizmu nas uče od malih nogu. sve je lako, za ništa se ne moramo potruditi, sve je ovdje, ne moramo misliti, ne moramo se truditi, ne moramo biti kreativni...
kad smo kod pampersica - one su doista sinonim propadajućeg društva.
rim je uništio sifilis.
nas će unistiti pampersice.
dobro došli u vrli novi svijet...
pogledaj čemu učimo pampers generaciju.
pogledaj koliko mlade generacije znaju voljeti, ljubiti.
sve se svodi na besmisleno sparivanje tjela, bez osjećaja, bez odgovornosti za svoje postupke, bez smisla, čista mehanika...
mehanički seks.
mehanički posao.
mehanički život.
another brick in the wall.
alkohol, droge, hrana, TV, kompjuteri... živjelo ispunjavanje praznine koja je tolika da će nas jednog dana progutati sve!
a u toj praznini čuči tolika samoća i očaj, toliko izgubljenosti, jada i boli da se u njoj radja ne sjeme nego ogromni fetus zla koje kreće prema tome da proždrije cijelu ovu jadnu planetu koja je možda i najčudesniji kutak svemira.
kako mislimo očuvati ovaj nas planet kad ne znamo voljeti sami sebe, a u našoj smo vlastitoj autodestrukciji skloni uništiti i sve oko sebe - u bijesu, očaju ili nemaru. mišlju, rječju, djelom i propustom.
i sve se opet vraća na pojedinca, ogroman kotač svemira - ili razumljivije kolo sreće - zaustavlja se ponovno na bankrotu. sredi svoj unutarnji nered, ti mali čovječe koji misliš da si spoznao sve i uhvatio boga za bradu, i raj će biti na zemlji.
u lijevoj ruci nosim raj, a u desnoj pakao, rekao je davno schiller.
čudi li što je toliko mnogo dešnjaka?
gnothi seauton stajalo je na vratima pitijinog proročišta.
što će biti?
što jest?
što je bilo?
gnothi seauton. spoznaj samoga sebe.