Marketing
Poigravanje...
dali je ovo san ili java...
tražim li život ili smrt...
što život traži od nas...
stavi nas tu...
ne pokaže nam kako živjeti....
što da radimo s njime...
kako da se ponašamo u razlićitim situacijama...
kako razgovarati...
kako se sporazumjevati s ljudima...
svakim danom se jedan novi život rađa...
svakim danom jedan umire....
to je jedan veliki začarani krug...
nikada neznamo što će nam se desiti...
život je dobro ili zlo...
vjesti nam prikazuju samo zlo...
stvaraju ga sve više i više...
pokraj svih tih reklama...
nemožemo primjetiti ono dobro što se dešava oko nas...
makar je malo i praktićki neprimjetno...
ono je tu...čeka nas ..daje nam se ...
ali mi to neznamo iskoristiti...
viđamo samo loše ...
jer pokušava biti jače od dobrog i uspijeva...
danas si prijatelj ili neprijatelj...
teško je ovih dana naći pravog prijatelja...
teško je tolike tajne zadržat za sebe...
teško ih je i reći ..jer nikada neznaš ko će ih proširiti...
a tko će ostati pravi prijatelj i zadržat ih za sebe..
postoje ljudi koji vole izmišljat..
koji vole nadopunjavat istinu glupostima...
koji se vole igrati tvojim osjećajima...
koji te vole slamati...
kako društvo reagira,stvara nove skupine...
svaki čovjek kada vidi nešto čudno odmah tome daje neko ime...
nemože pustiti tek toliko da to prođe...
ljudi se zbog toga počinju svrstavati po grupama...
postoje oni mirniji,oni luđi...
oni potišteni,oni brbljivi...
svatko ima svoju vrstu glazbe koju sluša..
svoj stil oblačenja...
svako razumno biće ima svoj stil razmišljanja...
svoj razum svoje srce...
ljubav kao sudbina....
sretnemo nekog ,drag nam je...
i mislimo možda smo si suđeni...
sudbina nam je odredila da se sretnemo...
sudbina je rekla svoje...
ali ona nastavlja....
neki događaji,osječaji,sve počinjemješati...
ali kako će završiti taj njen govor...
oče li se ta ljubav...
kakva god bila...
prijateljska..
planktonska...
moguće i ljubav tvog života....
oče li se to sve održati ....
ili če jednog dana sudbina počet pričat nešto deseto ...
i sve će se raspast...
mi pokušavamo neke stvari održat...
neke sačuvat...
nekima dati neko znaćenje...
ali što ako nema značenja...
što ako se sve to desilo..onako iz dosade...
ali nebi bilo tako poslje svega...
nebi bilo tolikih osječaja...
toliko glupih misli koje prolaze kroz glavu...
nebi bilo trncih,ni ponekih suza...
strah od samoće...
uvijek postoji onaj strah...
nitko ne želi ostati sam...
ali mnogi ipak ne nađu onu srodnu dušu...
i kasnije u starosti pate....
samo napušteni od svih...
ako nešto ne njegujemo sve se može raspasti...
sve može nestati preko noći...
ali i sve se može pojaviti preko noći...
ovaj post je napisan onako iz glave..nema baš puno veze s vezom..ali želja mi je bila da tako nešto napišem....i teme su pomiješane i skaće se iz svega...Hvala svima koji komentiraju...
Post je objavljen 21.02.2008. u 14:07 sati.