Znam za djevojku koja završava pravo. Njen stric koji je Javni bilježnik, namjerava u mirovinu. Nju bi zaposlio kod sebe u ured, pa kad dođe vrijeme i uz još nešto veza, prepustio bi joj posao javnog bilježnika. Lova do krova.
Djevojka je takav scenarij odbila. Zna ona da je posao javnog bilježnika jedan od najisplativijih poslova u našoj zemlji i da bi vjerojatno vrlo brzo bila imućna osoba, zahvalna je na prilici, ali neće. Kaže da nije ona zato studirala pravo da bi udarala žigove ljudima na dokumente.
Njena majka, doktorica, podržava ju. I ona je svjesna da je tu u pitanju lijep novac i siguran posao, ali kaže da su u pitanju ideali. Njoj se svojedobno ukazala prilika nakon studiranja medicine prijeći u medicinu rada i to je odbila. Izabrala je medicinu da bi liječila ljude, a ne radila "polučinovnički posao". Danas bi izabrala drugačije, ali generalno gledajući nije joj krivo što je onda izabrala tako kako je.
Rijetke su takve životne prilike kada čovjek može birati, a još rjeđe kada umjesto novaca izabere slijediti neke svoje ideale.
Mnogi prije cijenjeni poslovi su tijekom vremena, a pogotovo u zadnje vrijeme, izgubili na svom ugledu. Nekad je biti liječnik, učitelj, odvjetnik, profesor, novinar...osim sigurnosti, davalo i određeni ugled i poštovanje prema tim osobama, pa i drušveni status.
Danas ti poslovi, sami po sebi ne predstavljaju neko idealno zanimanje.
Ne bih ulazila u to što ih je srozalo. Tempo života, druge vrijednosti, oni sami...ali sve je manje mladih ljudi koje žele biti baš to kad završe školovanje.
Raditi se mora. Puka egzistencija to zahtijeva.
Ne vjerujem da ima osobe koja je kao mlada sanjarila o sebi kao o osobi koja će čitav život obračunavati bolovanja u nekoj manjoj firmi ili kako će po cijele dane prodavati frižidere, ali život ima neku svoje tokove i dovede nas kamo nismo mislili da ćemo stići.
Ne mora to biti nužno loše. Samo je tako.
Ideali se tijekom godina mijenjaju i ono što nam je u mladosti bilo najbitnije, često se s godinama modificira i nadograđuje. Ili odbacuje, pa nalaze nove vrijednosti.
Neki ljudi imaju sreće da rade to što vole ili da tijekom vremena zavole posao koji obavljaju, ali ima mnogih koji su nažalost nezadovoljni svojim poslom, pa tako i sami sobom.
Slijediti neke svoje ideale ili ne. Svaki čovjek mora odlučiti sam. Nadati se da je odlučio dobro, a samo vrijeme će pokazati da li je to tako. Vrijeme i život.
Post je objavljen 21.02.2008. u 10:42 sati.