Marketing
Izgubljeno-Nađeno (9): Štefek i Nadica
Bilo je to jednog davno-vrućeg ljeta kada smo Kolja i ja poslali Daćka-Sraćka na more s dedom i bakom.
Jedne večeri uputimo se u roditeljsku kuću zaliti cvijeće.
Roditeljski dom bijaše tzv. kuća-divljakuša, sagrađena bez lokacijskih, građevinskih i inih dozvola, daleko na rubu grada u junačko doba seobe naroda selo-grad. Uđerica od nekih šezdesetak kvadrata, jednokatnica okružena lijepim vrtom u koji se ulazilo s glavne ceste preko željezne ograde koju je s puno ljubavi izvario Daćkov deda.
Dakle, krenuli mi zaliti cvijeće i tamo ćemo prespavati.
Stignemo pred vrata, a na otiraču za noge - list papira.
Na papiru kemijskom olovkom naškrabano nemuštim drhtavim rukopisom jedno ogromno:
MATO
a kako autoru dopisa nije ostalo skoro nimalo mjesta na A-četvorki, sitnim, sitnim slovcima pridodano:
Štefek je umro
"Koji je ovo kua?", pitam ja Daćkovog oca, jer ipak ovo je njegova roditeljska kuća, a Mato je njegov otac.
"Pijana Nadica", hladnokrvrno odgovori Kolja. "Bit će da je Štefek ošo Bogu na gledanje".
Nadica je Matina sestrična, a Štefek je Nadičin muž. Godinama je alkoholičar Štefek maltretirao i mlatio Nadicu sve dok ga nije trefio šlag pa je ostao nepokretan i prikovan za krevet. Ondak se propila Nadica pa je ona počela mlatiti nemoćnog Štefeka. Divan par! Srećom pa nisu imali djece.
I ništa, zgužvamo mi Nadičinu poruku, bacimo je u smeće, zalijemo cvijeće i odemo spavati u nekadašnju Koljinu sobu.
Rano zorom, u samo praskozorje,
DUM-DUM-DUM-TRAS!!!!!
Vrisnem prestravljena! Kolja i ja ležimo goli pod plahtama direkt pod otvorenim prozorom, a s okna nas promatra pijana Nadica! Trese drvenim roletama i viče dubokim neprirodnim glasom, kao da ga izvlači iz najdubljeg zakutka debeloga crijeva:
"Matooooo!!!! Matooooo!!!"
Ja se ukočim, a Kolja hop! poskoči kao jelen vitorog i polako, polako počne spuštati roletne.
Nadica sveudalj pijano zaziva:
"Matooooo!!! Matoooo!!!!"
Spusti Kolja roletnu do samoga dna, a Nadica se obruši na sljedeći prozor u dnevnom boravku! Ko za inat, ljeto je, paklenski je vruće i svaki prozor na kući je otvoren!
Kolja hoda sobama, tiho zatvara prozore i pooooolakoooo spušta rolete.
Nadica poput morskog psa kruži oko kuće i pod svakim prozorom doziva:
"Matoooo!!! Matoooo!!!"
Sjedimo Kolja i ja u hodniku na linoleumu, jedinoj prostoriji bez prozora. Agonija Matooooo, Matoooo!!! traje već sat vremena.
Šapnem: "Daj, idemo joj se javiti!"
"Ni govora", odgovara on.
"Pa ne možemo je samo tako ostaviti...".
"Jok", rezolutan je Kolja.
"Pod prozorima nam plače pijana i nesretna žena, jučer joj je umro muž - moramo joj se javiti!".
"Oćeš TI brijati mrtvog Štefeka?????"
Ups!!!
Još nekoliko sati odsjedismo u grobnoj tišini dok je pijana Nadica obijala prozore i sablasno dozivala:
"Matooooo!!! Matooooo!!!"
Šutila sam ko pizda.
BONUS TRACK
Nakon Štefekove smrti Nadica se vidno oporavila.
U razdobljima kada bi pauzirala s pićem, dolazila je u posjet bratiću odjevena u crni dopičnjak i fišnet stokings, čarape ribarice, što bi bilo hvale vrijedno da Nadici nije bilo preko 50 let pa je sve to djelovalo pomalo otužno.
Kada bi pak pila, zasjela bi na telefon - jer uskoro su se glavni likovi ove pripovjesti osuvremenili telekomunkacijskim uređajima - pa bi opsesivno vrtila Matin broj i vrijeđala mu ženu, Ružicu:
"Ti, kurvoooo...", plela je jezikom pijana Nadica, "ti... pičkooo....".
Ružica je poklapala slušalicu i molila se za spas Nadičine duše, a ova bi zvala, zvala i zvala danima.
Kada bi se Daćkov otac zatekao u blizini, a bio je dovoljno dobre volje i imao nešto slobodnog vremena, javljao bi se Nadici.
"Bok, Nadica! Pa kaj si ti još živa??? Daj se molim te ubij pa da te zakopamo na gmajini iza garaže...".
Baka Ružica je ljutito vrtila glavom, taj njen stariji sin oduvijek je bio prasac i bezobraznik, a Daćko-Sraćko se u ludom kikotu valjao po podu i totalno obožavao svog nadahnutog i absolutno nezaboravnog mladog oca!
Post je objavljen 21.02.2008. u 09:56 sati.