Zivjeti na selu
U mladosti dio zivota sam prozivio na selu, Bilo je lijepo prirodno koja nas je obdarila da nismo ni znali u kakvom se bogatsvu nalazimo. Imas svakovrsnog voca, svakovrsne trave, svakovrsno sumsko cvijece,
Glas potocica, pogled na brda i ravnice, lavez pasa, cvrkut ptica, sve u svemu nemozes sve da tocno opises. To ti je na selu, imas toplog mlijeka,
Vina i rakkije, za svinjetinu da i ne govorim. Imas kiselog zelja kisele repe
Zganaca i cvarka. I to ti je zivot samostalni bez icije obaveze, ali poslije drugog rata ljudi su na valili u gradove, i sada kada su uvecani gradovi a selo umanjeno nastala je sirosina, jer selo ne moze dati gradu kaj mu treba u dovoljnim kolicinama nastala je potraznja i skupoca.
Potrebno bi bilo ojacati selo, oni koji bi se mogli vratiti da se proizvodi kaj gradanu treba. Selo opusteno i nemamo kaj od njega ocekivati.
Kaj je najvece zlo narod sa sela je prosao po svijetu. I tako su se mnoga ognjista ugasila i upraznila.
Jaska.
Post je objavljen 21.02.2008. u 09:48 sati.