F. Sheen: SEDAM BLAŽENSTAVA I KRIŽ
- KORIZMENA MEDITACIJA (12)
PETA RIJEČ:
"Blaženi koji gladuju i žeđaju za pravdom, jer će se nasititi."
"Žedan sam."
Na početku svoga javnog života propovijedao je Gospodin na brdu blaženstava o potrebi živog nastojanja: "Blaženi koji gladuju i žedaju za pravdom, jer će se nasititi." Na kraju svoga javnog života dao je sam o tome primjer na brdu Kalvariji, kad je iz Njegovih usta izašao apostolski zov: "Žedan sam."
Svijet ne razumije ni blaženstvo ni riječ, jer je po svojoj naravi ravnodušan. On rado govori o religiji, ali osjeća neku odvratnost da je izvršava. Revnost i srdačnu ljubav prema Bogu ironički naziva "mistikom" i time je za njega stvar riješena. A religiju smatra nečim što pripada našem biću otprilike onako kao poezija.
Nije neobično da koji katolik kaže: "Znam da u petak ne bih smio jesti mesa iz strahopočitanja prema danu na koji je Gospodin žrtvovao svoj život za mene. Ali nisam htio svome domaćinu praviti neprilika." Ili, "koncem tjedna bio sam kod nekih prijatelja, koji ne vjeruju, pa nisam u nedjelju išao k misi, da se ne bi sablaznili o mene". Ili: "Kad su se rugali štovanju Majke Božje i svetaca radije sam šutio, da ne potaknem prepirku o religiji."
To je svjetska ravnodušnost - strah da se s Bogom, koji nas je stvorio, posve i potpuno ne poistovjetimo. Ako svijet gladuje i žeđa, onda je to uvijek za stvorovima koji su manje važni negoli pravda.
Protiv zasićivanja životinje u nama, koja pušta duh da gladuje, ustao je Krist: "Jao vama koji ste siti, jer ćete gladovati." "Ta Otac vaš nebeski zna da vam sve to treba. Tražite najprije kraljevstvo Božje i pravednost, a sve će vam se ostalo nadodati."
On upozorava neka se čuvamo ravnodušnosti, koja stvara kompromise bojeći se borbe za Božju pravdu. "Tko god dakle prizna mene pred ljudima, priznat ću i Ja njega pred Ocem svojim, koji je na nebesima. A tko god zataji mene pred ljudima, zatajit ću i Ja njega pred Ocem svojim, koji je na nebesima." O pravdi pak koja se ograničuje samo na zemaljsko pravo, a isključuje dužnosti čovjeka prema njegovu Stvoritelju, rekao je: "Jer kažem vam, ako nije pravednost vaša mnogo veća negoli u književnika i farizeja, nećete ući u kraljevstvo nebesko."
No revnost za Božju pravdu nije istakao samo u negativnim opomenama. Njegovo obrezanje ukazuje na nestrpljivost da se zaputi putem pravde, koji Ga je doveo u Vrt i na Križ. Iz nestrpljivosti poučavao je s 12 godina u hramu, želeći ljudima donijeti vijest o ljepotama puteva Svoga Oca.
U početku Njegova javnog života vidimo kako trgovce izgoni iz hrama i tako ispunjava proročanstvo o apostolatu: "Izjeda me revnost za dom tvoj." Poslije je upotrijebio poziv na jedan ručak da spasi dušu Magdaleninu, a jednog vrućeg dana poslužio se običnom željom za svježom vodom da Samaritanki otkrije znanje o izvorima vječnog života.
On je došao, kao što sam kaže, ne da uništava duše, nego da ih spašava, a kad je ugledao mnoštvo ljudi, preplavilo Ga je milosrđe, jer su bili tužni i sličili ovcama bez pastira. Tada se obratio svojim učenicima: "Žetva je velika, ali je radnika malo. Molite se dakle gospodaru žetve da pošalje radnike u svoju žetvu."
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 21.02.2008. u 00:05 sati.