Prošlo je pola godine. I ništa se u našem odnosu nije promijenilo. Mi tapkamo na istom mjestu, možda katkad napravimo korak dalje, no, kao da ga se uplašimo pa se vratimo se nazad... I tako pola godine.
Ja sam strpljiva, ali teško je biti strpljiv ako ne znaš da li ćeš uopće dočekati ono što čekaš. Bila sam tako sretna kada sam ga upoznala i zbilja mi nije trebalo mnogo vremena da se zaljubim, makar to u početku nisam priznavala. Bila sam tako sretna jer je dobro krenulo. I onda je odjednom stalo u onom trenutku u kojem se inače brzo diže. I nije se više pokrenulo, ako i je, neprimjetno malo.
I sad se ja pitam: Da li to znači da nikad neće krenuti dalje? Da li vrijedi više čekati? Da li ako nije dosad krenulo dalje, upoće neće? Da li uopće išta postoji između nas ili je sve moja mašta?
Kvragu...
Da li mu se sviđam ili ne?

Stop and stare
I think I'm moving but I go nowhere
Yeah I know that everyone gets scared
But I've become what I can't be, oh
Stop and stare
You start to wonder why you're 'here' not there
And you'd give anything to get what's fair
But fair ain't what you really need
Oh, can u see what I see
Post je objavljen 20.02.2008. u 22:45 sati.