tako osciliram s raspoloženjima
da je teško pratiti me.
i mojoj okolini pretpostavljam
teško je sa mnom.
znam,
u znaku mi je to jedna od glavnih karakteristika.
i mjesec je pun
i pomrčina večeras.
no ipak,
dnevne promjene raspoloženja su mi
previdljive i preekstremne.
čak i za mene.
ovdje mi govore da je to normalno
da su svi takvi.
i stvarno, kad malo pročačkamo jedni drugima ispod kože
kad se malo opustimo i upoznamo bolje
čini mi se da je stvarno tako.
je li to posljedica načina života ovdje,
okruženja, poslova na kojima radimo...
ne znam.
znam samo da netko sve to dobro čita.
i ruši me.
i plaši.
jer osjetim da nisam toliko sama
koliko ponekad mislim da ipak jesam
vara li me osjećaj?
teško.
'just my imagination', poznata stvar?
ponekad se pitam jesam li stvarno toliko puta bila povrijeđena
pa sad kad netko nešto lijepo i kaže
više ne vjerujem istim riječima.
i izmjenjuju se suze radosnice i one tužne
stapaju jedne s drugima
otpuštam kočnice
trebam li tako?
Post je objavljen 20.02.2008. u 19:41 sati.